Viktorija
Ustuknula sam povlačeći se dalje od njega. Tko je on? Zašto je to rekao? Šta je time mislio?
"Ernie, zatvori ogradu. Više nikog ne puštaj unutra niti van.", pogled mu je pao na mene. Okrenuo mi je leđa i nestao iz sobe.
Progutala sam knedlu sline i pogledala Ernija. Bila sam previše uplašena. Taj muškarac nije nosio ništa dobro.
"Tko je on?", tiho sam ga upitala, a on je pogledao prema vratima.
"On je - Dan Issac Walker."
Issac Walker.... crnokosa djevojka ga je proklela i pobjegla. Zar joj je nešto loše napravio?
"Bolje se drži dalje od njega.", uputio mi je jako ozbiljan pogled te sam samo poslušno klimnula glavom.
"Mogu li otići majci?"
"Nažalost ne. Viktorija, mislim da ju više nećeš ni vidjeti.", njegove riječi su mi zapele u mozgu. Neću je više nikada vidjeti? Ne mogu mi to napraviti!
"Ne.", tiho sam prošaptala i briznula u plač. Ernie mi je prišao te stavio svoje dlanove na moja ramena.
"Smiri se. Ne volim gledati djevojke kako plaču, dobro? Ja moram ići, a ti potraži Katerin, ona će ti sve objasniti. Probaj se držati dalje od Issaca dok me nema.", odmaknuo se od mene i popravio svoje odijelo.
Pokazao mi je na kuhinju te sam otišla tamo. A tu sam zatekla samo plavokosu djevojku.
"Još uvijek si tu?", bezobrazno mi se nasmijala, a ja sam stala kraj nje gledajući kako mijesi tijesto.
"I biti ću tu još dugo. Znaš li gdje mogu pronaći Katerin?", nakratko me pogledala.
"Gledaš u Katerin.", obrisala je ruke od svoju haljinu i naslonila se na stol promatrajući me.
"Ernie mi je rekao da ćeš mi ti sve objasniti.", tiho sam joj rekla.
"Šta te zanima?"
"Kreni od početka. Možda kako se trebam ponašati i što trebam raditi?"
"Khm!", pročistila je glas i nastavila, "Kao prvo trebaš biti nevidljiva. Ženama ovdje nije dozvoljeno da šefuju jedino ako nije Issacova žena. Moraš raditi sve šta ti on kaže i nikada, NIKADA, ga ne smiješ gledati u oči osim ako ti on to sam ne kaže.", još više sam se plašila Issaca.
"Šta bih trebala raditi?", sada je ona bila ta koja je imala prestrašeni izraz lica.
"Gdje je Marija?!", okrenula sam se i susrela s Dan Issacom.
"Issac?!", Ernie.
"Tu si.", ušao je u kuhinju i zastao. Pogledala sam u Katerin, a ona se odmakla od nas i spustila glavu.
Dan Issac je bio tako strašan. Imao je dubok glas, bradu, bio je visok, sama njegova pojava mi je tjerala strah u kosti. Utihnula sam gledajući u Dan Issaca. A i on je gledao u mene.
"Sluškinjo progovori!", izderao se te sam uzmaknula korak unazad sudarajući se s stolom.
"Samo sam joj objašnjavala pravila.", Katerin je objasnila. Nastavio me promatrati, a to mi se nikako nije svidjelo.
Ali morala sam priznati, Dan Issac Walker bio je jako zgodan muškarac.
"A zašto si to radila? Premlada je da bude ovdje!", bezobrazno se nasmijao.
"Dovoljno sam zrela za svoje godine.",odgovorila sam mu te sam čula uzdah iza leđa.
"Ernie jesi li me ti čuo da pričam s ovom bezobraznicom?", Dan Issac je pogledao Ernija.
"Nisam, Issac.", Ernie je odgovorio ispod daha, a ja sam ostala sleđena.
Odmah su mi u glavu došle Katerinine riječi. Nikada ga ne gledaj dok on to ne kaže.
"Zašto se onda ova mala bezobraznica usuđuje pričati sa mnom!?", derao se.
A onda me pogledao. Krv mi se sledila od tog njegovog pogleda. Šta sam to napravila? Hoću li sada dobiti otkaz?
"Nisam mala bezobraznica.", odbrusila sam mu.
"Upravo mi je rekla da sam pogriješio.", okrenuo mi je leđa nakratko, a onda mi se približio.
"Vidiš li ti ovo Ernie?", stao je ispred mene gazeći mi po haljini koliko je bio blizu.
"Sitna si, niska si, bezobrazna si-", zastao je. Podigao je ruku i kratko je držao u zraku.
"Ne poštuješ me!", izderao se na mene i snažno me uhvatio za bradu. Zacvilila sam jer me zaboljelo od njegovog stiska. Imao je dugačke prste i tako velike ruke.
"Issac, pusti ju.", Ernija sam čula negdje iza Dan Issaca jer koliko je visok bio nisam vidjela ništa.
"Nemaš pravo!", ponovno se izderao.
"Na šta nemam pravo? Čovjek sam, imam pravo na sve šta poželim.", odgovorila sam mu, a on je svoj stisak još više stegnuo.
"U ovoj kući, pod mojim krovom, nemaš nikakva prava!", zaderao se.
"Issac, pusti ju! Ona je samo dijete!", Ernie ga je nagovarao da me pusti.
A ovaj ga je poslušao. Maknuo se od mene i popravio svoje odijelo. Pogledao je Katerin, Ernija, a zatim mene.
"Ernie, biti ću u svom uredu.", s tim riječima je izašao iz kuhinje.
"Pa dobro jesi li ti normalna?!", Katerin se prigušeno izderala na mene. Ne razumijem, zašto rade toliko strku oko toga?
"Samo sam mu odgovorila. Nisam ništa loše napravila."
"Ernie, ja za nju neću odgovarati. A bome nećeš ni ti!", Katerin je nastavila mijestiti tijesto.
"Viktorija, dođi.", Ernie me pozvao za sobom.
Hodao je niz ogroman hodnik na čijem kraju su bile stepenice. Stao je i okrenuo se prema meni.
"Odkad sam ovdje, nitko. Nitko, Viktorija! Nitko se nije usudio proturiječiti mu! Nitko se nije usudio odgovoriti mu! Nitko se nije usudio ne poštovati ga!", derao se na mene.
"Možda je u tome i problem."
"Kako misliš?", zbunjeno me gledao.
"Toliko je umišljen i sebičan seronja da takvog nikada nisam vidjela."
"Ne dao Bog da te čuo, Viktorija."
"Trebao bi me čuti! Gdje mu je ured, idem mu to reći?!", krenula sam uz stepenice, ali me Ernie zaustavio.
"Viktorija, ako se sada budeš našla kraj njega nećeš izaći živa iz te sobe!", upozorio me.
"Ernie, previše mu dopuštate. Zato i je takav seronja.", preokrenula sam očima.
Za nekoga za koga sam isprva mislila da je gospodin, sada me totalno razočarao.
"Viktorija, makni se od njega. Ne poznaješ ga."
"Dobro.", s tim riječima sam ga ostavila samog u tom velikom hodniku.
Hvala vam što čitate. Ostavite vote i svoja mišljenja o priči u komentare. Puno mi znači kada znam što mislite o ovoj priči :) hvala vam od srca!
