Viktorija
Ustala sam iz kreveta, a Katerin me mrko gledala. Bila sam zbunjena. Šta sam joj sad napravila?
"Ostavi se Issaca. On nikad neće bit sa sluškinjom.", nasmije mi se.
"Zaboravljaš da nisi ništa bolja sluškinja od mene Katerin."
"Odjebi!", procjedi kroz zube i stisne šake.
"Nisam zaljubljena u njega."
"Nisam ništa ni rekla.", prođem pored nje izlazeći iz sobe.
Nakon par koraka dalje od vrata sobe čujem kako se nešto lomi. Katerin izlazi bijesna. Sjećam se kako je na početku govorila kako je zaljubljena u njega i da je uvijek imala nadu da će njih dvoje imati nešto više od toga da je on njoj gospodar, a ona samo bijedna sluškinja kao i ja. Sada sam joj postala 'konkurencija'. Iako nisam. Ovo s gospodarom mora prestati. On nije dobar za mene. On ima onu svoju.
Izlazim za Katerin i susrećemo pijanog Dan Issaca kako napola leži naslonjen na zid. Porušio je dvije vaze sa cvijećem. Izgleda da nastavljamo tradiciju razbijanja vaza po ovoj vili. Tiho i polako mu prilazimo te on daje mali znak života. Pogleda nas lijeno sa svojim sada opet zelenim očima. Mogu se zakleti da su jutros bile srebrnoplave. Zar oči mogu mijenjati boju? Ili mi se samo čini?
"Šta želite kurve jedne?", polako mrmlja riječi. Ja se udaljim korak unazad i prekrižim ruke.
Gledam u Katerin koja stišće usnice. U očima dolaze suze, ali ih uspješno vraća nazad. Tek sada vidim koliko joj on znači. Tako je zaljubljena u njega, a ja sam došla i uništila njenu nadu za nešto s Issacom.
"Sluškinje!", izdere se na nas i obje se trgnemo na silinu njegovog dubokog hrapavog glasa.
"Pomozite mi da ustanem.", zapovijedi nam te poslušamo.
Muškarca od 90 kilograma smo uspijele podići. Dvije djevojke od 50 kilograma. Iako je Katerin bila dosta mršavija od mene, nisam vjerovala da ima 50 kilograma. Imala je manje. Samo to nije htijela priznati.
Kada se podigao na svoje vlastite noge jednom rukom se pridržao na zidu, a drugu je smjestio Katerin oko struka. Žalac ljubomore me upiknuo ravno u srce, ali prešla sam preko toga.
"Koja će me odvesti do sobe i zabaviti se sa mnom?", iako je bio pijan još uvijek je imao taj svoj šarmerski karakter kojeg sam mrzila kada je bio upućen drugim ženama.
Ovaj put sam šutjela. Okrenula sam se na peti i nijemo, polako, plačuči otišla. Nisam mogla gledati kako dodiruje Katerin. Nisam mogla dopustiti njemu da vidi da mi treba.
Vratila sam se u kuhinju. Tražila sam si posao, ali Katerin i ja smo sve napravile. Ovih dana smo bili samo nas četvero u kući. Ranjeni Ernie, Dan Issac, Katerin i ja.
Nostalgija za domom se pojavila. Majka mi je užasno falila. Sada će biti mjesec i pol odkad sam ju zadnji put vidjela. Mjesec i pol koliko poznajem Dan Issaca. Mjesec i pol u ovom zatvoru. A ja se i dalje nadam sreći.
* * *
Noć je došla. Katerin se još uvijek nije vratila iz gospodareve sobe. Znatiželja me bockala, ali ponos i ljubomora mi nisu dozvoljavali da odem vidjeti što se točno dešava tamo gore.
Ernie je otvorio vrata kuhinje i polako ušetao. Oporavljao se od rane, ali trebao je još dugo ležati. Ne želi me poslušati. Želi ići raditi, želi biti od pomoći, ali Katerin i ja mu ne dozvoljavamo.
"Zdravo Vik.", tiho me pozdravio i došetao do mene.
Natočio si čašu vode i otpio par gutljaja. Uzdahnuo je i naslonio se pored mene na pult. Krajem oka sam vidjela smješak na njegovom licu.
"Već dugo nismo razgovarali.", započne nekakav razgovor. Barem proba. Ja ostanem tiha.
"Nedostajao mi je tvoj smijeh. Već ga dugo nisam čuo Vik.", njegovi dugački prsti dotaknu moji ruku.
Oprezno ju uhvati i podigne k svojim usnama. Poljubi ju te duboko uzdahne. Nježno ju spusti kako je bila te počne me s prstima dodirivati duž ruke. Koža mi se naježi na njegov dodir i on to primjeti. Shvati to na dobar način, ali ja... ja sam se zgoržavala njegovog dodira. Samo u ovom trenutku se nisam mogla pomaknuti. Nisam imala života u sebi.
"Er...", htjela sam mu reći da se odmakne, da netko može doći u nekom trenutku, ali riječi jednostavno nisu izlazile.
"Sada imam priliku napraviti ono o čemu sam oduvijek sanjao.", okrene se prema meni.
Njegove ruke se pronađu na mojem vratu te mi prstima podigne glavu. Dok ga gledam u oči prolazi me čudan osjećaj. Nešto će se desiti.
"Što si oduvijek sanjao?", riječi polako silaze s mojih usana. Znatiželja me počela bockati. U ovom trenutku bila sam puna emocija. Više se ni sama nisam znala snaći tamo.
"Ovo.", njegove usne su se našle na mojem vratu.
Nježno me ljubio dok je ruke držao na mojem struku. Jednu je spustio iza i primio me za stražnjicu. Malo sam poskočila i s tim se pribila uz njega što je on veoma brzo prihvatio te me stisnuo uz sebe. Osjećala sam sve.
Čak i ono što nisam trebala. Bar ne od Ernija. Polako se počeo pomicati uz mene, a ta njegova prokleta stvar me bockala u trbuh. Polako sam se počela migoljit iz njegovog stiska, a on je počeo mrmljati nešto u moj vrat. Nije mi se sviđalo kamo je ovo vodilo.
Njegove ruke su me jako stisle uz njega i ponovno sam bila uz njega, bespomoćna i osjećala sam sve što nisam trebala. Dovraga zar nitko neće doći da mi pomogne? Ja Erniju ne mogu ništa. Iako je ranjen i pomalo invalid zbog toga, bio je dvostruko jači od mene.
Odjednom samo me pustio. Pomaknuo se od mene i krenuo otkopčavati hlače. Za par sekundi vidjela sam njegovo spolovilo i nikako mi se nije sviđalo ono što vidim. Nisam bila spremna za to. Njegova ruka se pronašla oko moje nadlaktice i povukao me na pod tjerajući me da kleknem.
Približio mi se hvatajući svoje spolovilo i stavljajući ga na moje usne. Pokušala sam odgurnuti ga, pomaknuti glavu, ali ništa nije uspijevalo. Nabio me na kuhinjski ormarić i nije mi dozvoljavao da se izmaknem. Njegov penis je klizio po mojim usnama pokušavajući da uđe, ali barem mu to nisam dopustila. Niti planiram.
"Govnaru jedan!", Issacov hrapavi glas odjeknuo je kuhinjom. Odahnula sam i izmakla se, a Ernie je oblačio hlače.
U trenutku se složio na pod. Issac ga je udario šakom. I tu nije stao. Nastavio ga je tući i šakama i nogama. Ja, kao velika beba i emotivac, sam samo plakala i molila da prestane. Katerin je utrčala u kuhinju i gurnula Issaca sa Ernija.
Issac je stiskao krvave šake i ubijao Ernija pogledom. Katerin je podigla Ernija te ga odvukla iz kuhinje. Ostala je samo tišina u kuhinji. Osjetila sam njegov pogled na sebi. Već znam što je mislio.
Isuse, kakva kurva. Dopušta muškarcima ono šta nisam ni znao da bi mogla. Zar sam morao zaposliti takvu djevojku? Ta se jebala sa svakim. S kim je stigla. Gadi mi se. Fuj.
Njegov prazan pogled sve je govorio. Ali njegove usne. One nisu rekle ništa.
Lijeno se okrenuo i brzim korakom nestao iz kuhinje. Ostala sam sama sa svojim mislima. Polako sam ustala i oprala usne, ruke i vrat. Gadila sam se sama sebi.
Kroz prozor kuhinje, koji je gledao na dvorište i ulazna vrata ograde, ugledala sam sitnu ženicu kako sjedi kraj vrata. Znatiželjna izašla sam van. Dok sam se približavala već sam smišljala riječi koje bi joj mogla reći bez da je povrijedim, a opet da ju otjeram odavde.
Izgledala je prljavo. Kao skitnica. Kao ja nekad. A dobro sam znala da bogati ljudi ovdje nisu voljeli takve... takve kao ja... i ta žena.
Kada sam stala na dva koraka ispred ograde, žena je podigla pogled. A tada sam ju prepoznala. Te oči nikad neću zaboraviti, niti te crte lica.
Moja majka.
