Viktorija
Donesla sam zadnju kanticu vode i zalila cvijeće koje nije bilo zaliveno kako mi se čini cijelu vječnost. Tko se brine o biljkama ovdje? Očigledno nitko. Odjednom sam čula snažan lom. Kao da si zapalio konac topa i on je eksplodirao.
"Viktorija!", čula sam iza sebe Ernija. Okrenula sam se i šokirala.
Hodao je prema meni s krvavom košuljom. Sledila sam se u trenutku. Nisam znala što napraviti.
"Viktorija pomozi mi!", srušio se na zemlju, a ja sam vrisnula.
Danas su svi dobili slobodno kod Dan Issaca osim mene, Ernija i Katerin. Dovraga!
"Katerin! Katerin!", potrčala sam prema Erniju.
Pala sam pored njega na koljena i smjestila njegovu glavu na moje krilo. Uplakana pokušavala sam nešto napraviti.
"Gledaj me! Gledaj me! Bit ćeš u redu! Nećeš umrijeti, ne danas!"
"Viktorija...", tiho je rekao i podigao svoju ruku, koju sam odmah čvrsto uhvatila.
"Pričaj sa mnom Er... reci mi šta da napravim!", drugom rukom sam stiskala njegovu ranu iz koje je izlazilo previše krvi.
"Pričaj sa mnom..."
"Viktorija, ne plači.", tiho je zaustio i onda bolno vrisnuo.
"Šta ti se desilo?! Šta da radim?! Er reci mi!", gušila sam se u suzama, dok sam pokušavala spriječiti krv da prestane teći.
"Viktorija!", Issac nam je polako prišao u rukama držeći pištolj.
"Makni se od njega!", ponovno je viknuo te sam se stresla od jačine njegova glasa. Bio je tako dubok, hrapav i strašan.
"Ne! Pomozi mi Issac! Ne može umrijeti! Ne danas! Ne!", Ernie je zastenjao i bolno uzdahnuo, a ja sam se trudila oko rane. Krv je još tekla, ali sada u manjoj količini nego na početku.
"Er...", zaplakala sam još više.
"Viktorija makni se!", Issac je uperio pištolj u Ernija, a ja sam se nagnula preko njega.
"Nemoj ga ubiti! Molim te! Nemoj Issac!", zacvilila sam.
"Viktorija ne tjeraj me da te maknem!"
"Ne! Ostavi ga na miru!", pogledala sam Ernija, a on je zatvarao oči.
"Ne! Ne! Ne!", pljusnula sam ga, a on se razbudio i onda bolno primio za ranu.
"Ernie!", čula sam Katerin negdje iza sebe.
Pala je pored nas i odgurnula me s njega. Ja sam ustala gledajući u svoje krvave ruke.
"Mogu ga spasiti...", Katerin je tiho rekla i počela vaditi svakakav pribor.
"Neće ga nitko spasiti! Taj gad je zaslužio umrijeti!", Issac se proderao i nategnuo pištolj.
"Ne!", vrisnula sam i preskočila Ernijeve noge hvatajući Issaca.
"On ti je najbolji prijatelj Issac."
"On je gad!", pogledao me ravno u oči.
"Ne, Issac, nemoj. Nemoj mu ništa napraviti. Molim te.", pogledala sam nakratko Ernija koji je gubio svijest.
Katerin je trgala njegovu košulju. Vratila sam pogled na bijesnog Issaca i vrtila u umu svakakve scene. Ali sada mi je bitno smiriti Issaca i spasiti Ernija.
"Issac pogledaj me. Pogledaj me!", ošamarila sam ga i odmah me pogledao.
"Smiri se! Samo pogledaj šta si napravio! Skoro si ga ubio!", snažno sam ga uhvatila za ramena, a on je pogledao iza mene.
Ernie je zavrištao, a ja sam zatvorila oči ne želeći znati šta mu ona trenutno radi iza mojih leđa.
"Taj jebeni skot zaslužuje umrijeti!", Issac je ponovno podigao pištolj, ali ja sam stala ispred pištolja.
"Ciljaj kroz mene, ako ga želiš ubiti.", odlučno i ljuto sam rekla.
"Tko si ti da se meni suprotstavljaš!? Ha?!"
"Issac!"
"Dovraga zbog tebe sam izgubio želju i da ga ubijem!", odmaknuo se od mene.
Pogledala sam Ernija, a on se previjao u bolovima.
"S tobom ću se obračunati kasnije!", Issac mi je zaprijetio odlazeći niz put.
"Dobro!", spustila sam se do Ernija i promatrala što Katerin radi.
"Moraš mi pomoći... ja ne mogu sama.", Katerin me pogledala s suzama u očima.
"Dobro, dobro. Šta trebam raditi?"
"Polijevaj ga s alkoholom. Treba dezinficirati ranu. Moram izvaditi taj metak."
"Hoće li preživjeti?", nesigurno sam ju upitala.
"Ne znam."
"Spasi ga, molim te.", zaplakala sam.
"Samo napravi kako ti kažem. Probaj ga zabaviti i spriječiti da toliko koliko ne misli na moje prste u sebi."
"Okej..."
Pogledala sam Ernija. Na licu je imao bolnu grimasu, dok je sav drhtao i previjao se od bolova. Pogledao me, a ja sam se naslonila pored njega lagano dodirujući njegov obraz.
"Hej, Er.", tiho mu kažem i ostavim poljubac na njegovom nosu.
"Vik...", zaplače i u tom trenu se slomim.
"Preživjeti ćeš, okej?! Katerin će te spasiti."
"Da sam znao da će tako reagirati... ne bih mu ništa govorio.", s mukom priča sa mnom.
"Šta si mu rekao? Samo tako nastavi pričati sa mnom.", pređem rukom preko njegovog obraza, a on zastenje.
"Šta mi ona to radi? Zaustavi ju."
"Ne! Ona će te spasiti!"
"Možda ja ne želim biti spašen."
"Ne budali!", pogledam u Katerin, koja vješto izvlači maleni metak.
"Spašen si budalo! Sada te samo treba zakrpati!"
"Danas ne umireš.", tiho mu kažem i ostavim maleni poljubac na njegovom čelu.
Nastavak je ovdje. Možda je malo kratak, ali tu je. Treći nastavak danas. Ne znam što mi je hehe nadam se da vam se sviđa, ostavite vote i svoja mišljenja o priči u komentare i oprostite ako ima grešaka. velikaaaaaa pusaa :)
