Viktorija
Obrisala sam i zadnji tanjur te ga stavila u ormarić. Uspravila sam se i naslonila na stol. Duboko sam udahnula ignorirajući bol u leđima. Ovih dana sam radila kao konj. Dan Issac je poludio. Počeo je otpuštati ljude i bojala sam se za svoj posao. Još uvijek nas je bilo oko dvadesetak, ali opet tu je bila doza straha.
Ovdje sam skoro tri tjedna. Nedostaje mi moja majka. Zanima me kako je. Da li je bolje? Da li je, ne daj Bože, umrla? Nedostaje mi tako jako. Željela bih ju vidjeti, ali Dan Issac mi to ne dopušta.
Nečije ruke na mojim ramenima su me trgle iz razmišljanja pa sam se okrenula. Ernie me gledao zabrinuto.
"Jesi u redu? Zašto plačeš?", njegovi prsti su obrisali moje suze.
"Dobro sam.", odgovorim mu, ali on se približi.
"Razmišljao sam o tebi sinoć."
"Zašto?", ovo je bilo najgluplje pitanje ikada.
"Zato jer si tako prelijepa Viktorija.", prstima pređe preko mojih obraza i ja zažmirim na te dodire. Tako mi gode.
"Da li bi željela nešto više sa mnom?"
"Ernie ja ne mogu.", tiho mu kažem gledajući u njegove bistro plave oči.
Imala sam osjećaj da se gubim u njima. U tom plavom oceanu.
"Zašto ne?"
"Zato jer-", imam neke čudne osjećaje prema Issacu.
"Šta vas dvoje radite?!", Issacov glas nas uplaši i odmaknemo se kao da smo poliveni vrućom vodom.
"Ništa."
"Ernie ona je samo dijete.", Issac se bezobrazno nasmije.
"Nisam ništa napravio Issac."
"Zar misliš da vas nisam čuo?"
"To nije tvoja stvar.", Ernie mu odgovori i pogleda me.
"Oh itekako je moja stvar! Stojite na mojem posjedu!"
"Issac-", Ernie započne, ali mu ovaj ne da da dovrši.
"Ernie želim da me ostaviš nasamo s Viktorijom."
"Ali-"
"ODMAH!", zaderao se i krenuo prema nama.
Ustuknula sam unazad sudarajući se s stolom, a Ernie je ostao u mjestu blijedo buljeći u Issaca.
"Zar me nisi jebeno čuo!?"
"Ernie u redu je. Samo ga poslušaj.", tiho mu kažem gledajući u Issaca.
"Pričat ćemo kasnije.", uhvati moju ruku i nježno ju poljubi, pogleda Issaca, a onda napusti kuhinju.
Ostanem sama s njim. I osjećam da sam sva crvena u licu. Vruće mi je, pakleno vruće. Stojim ispred njega, iako sam obučena u dosta debelu haljinu, osjećala sam se tako golo ispred njega. Ja sam gledala u pod, ali dobro sam znala da je on mene jeo pogledom. Nije se pomicao, nije ništa govorio, kao da nije disao.
"On nije mislio ništa loše. Samo smo razgovarali o-", zastanem jer ni sama ne znam o čemu smo točno razgovarali.
"Stvarno Viktorija?! Stvarno misliš da nije mislio ništa loše!?", drekne na mene, a ja se sledim. Previše sam uplašena.
"Sigurna sam da je imao dobre namjere. To je Ernie...", promucam nekako.
"To je Ernie? Ne poznaješ ga dovoljno dobro kao ja. Ja sam siguran da nije mislio ništa dobro.", govori mi sada malo normalnijim glasom.
"Ne vjerujem ti. Vam!", brzo se ispravim znajući da sam golemo pogriješila. Trebala bih jednostavno zašutiti.
"Ti si posebna, Viktorija."
Ostanem bez daha nakon njegovih riječi. A on nastavi tiho dok mi se približava.
"Još kada sam te prvi put ugledao - znao sam da si ti prava za mene.", podiže ruku i očekujem udarac, ali ono šta osjetim me iznenadi.
Lagano dodiruje moj obraz. Više nije onaj nasilni Issac koji bi bacao vaze i tanjure u zidove jer netko nešto nije dobro napravio. U ovom kratkom trenutku sam osjećala da upoznajem njega. Pravog njega. Onog tko zna voljeti. Iako to ovih tjedana uopće nije pokazivao.
"Viktorija-", Katerin je ušla u kuhinju i zastaje.
Issac se miče od mene, a ja se zakašljem praveći se kao da se ništa nije desilo.
"Trebao sam čašu vode i ona - je tu i ja - ja sad idem.", Issac se sav spetlja na riječima pa samo izađe ostavljajući nas dvije same.
Neugodno mi je. Užasno mi je neugodno. Sva se crvenim, ne usudim se pogledati ju. Ona se namjerno zakašlje i u kutku oka vidim ju kako se postavlja ljutito prekriženih ruku.
"Ti si premlada za njega!"
"Nismo ništa napravili Katerin. Čovjek je samo trebao čašu vode.", iskoristim njegovu laž i napokon ju pogledam.
"A šta je onda njegova ruka radila na tvojem obrazu?!"
"Njegova ruka nije bila na mom obrazu..."
"Joj ne laži mi!"
"U čemu je tolika frka? Zašto vičeš na mene?", preburno reagira. Vidjela je samo njegovu ruku na mom obrazu.
"Ja... ne znam.", posramljeno kaže, ali zatim brzo doda
"Takva intimnost ne smije biti između Gospodara i jedne obične, prljave sluškinje!"
"Ništa se nije dogodilo."
"Viktorija..."
"Ne razumijem zašto si-", a onda shvatim i nakratko utihnem dok me ona zbunjeno gleda.
"Ti si zaljubljena u Dan Issaca."
"Nisam.", prošapće.
"Jesi. Zato tako reagiraš na takvu glupost jer se ništa nije desilo."
"Ostavi me na miru!", ljuta izađe iz kuhinje ostavljajući me samu.
Helloou! Nadam se da vam se sviđa, ostavite vote i komentar, svoja mišljenja mi pišite i oprostite na greškama. Velikaaaaaa pusaaa :)
