Viktorija
Ona je tu. Dan Isaac je istrčao iz vile, a ja i Katerin još uvijek stojimo u njegovoj sobi. Ustajem i približim se prozoru. Gledam Dan Issaca i crnokosu djevojku. Izgleda da Dan Issac voli crnokose djevojke. Svađaju se. I to jako. Nadvikuju jedno drugo. Njihova svađa traje predugo.
Ono što ugledam u sljedećem trenutku me iznenadi. Isaac pada na koljena ispred nje, a ona ga hladno odguruje. Ne mogu ga takvog gledati.
Izlazim van iz sobe ignorirajući Katerin, trčim niz stepenice, van iz kuće i trčim prema njima. Crnokosa djevojka stoji kraj kočije okružena muškarcima, Isaac kleči na zemlji spuštene glave.
"Samo sam došla po svoje stvari.", čujem ju kako govori. Već ju mrzim.
"Dan Isaac.", dolazim do njih i spuštam se do njega.
"Odjebi sluškinjo.", odguruje me te padam na pod.
Sluškinjo? Molim?
"Tvoja mala lutkica je došla. Zabavi se s njom.", crnokosa djevojka se smije i ulazi u kočiju.
"Želim tebe! Ne odlazi!", Dan Isaac udara po vratima kočije, ali to ništa ne pomaže.
Ona odlazi. Dan Issac stoji nepomično, ni ne diše. Zar mu toliko znači ta prostakuša?
"Zar Vam toliko znači ta prostakuša?!", izderem se na njega skidajući prljavštinu sa sebe.
Okreće se prema meni i promatra me. Podiže ruku i udara me. Od siline šamara završavam na tlu, opet. Vilica me boli, uskoro osjećam okus krvi u ustima. Približi mi se.
"Nazovi ju još jednom prostakušom nećeš dočekati sljedeće jutro.", zaprijeti mi i s tim ode natrag u vilu.
S izmješanim osjećajima, pobrkanim mislima, krvavom usnicom i užarenim obrazom ustajem i krenem za njim, ali umjesto u njegovu sobu ja odlazim u kuhinju. Tamo pronalazim Katerin.
"To si i zaslužila.", govori mi dok sjecka luk.
"Kako je Ernie?", ignoriram njen komentar i uzimam krpu da obrišem usta.
"Preživjet će.", hladno mi odgovara.
"Idem k njemu."
"Ne!", zaustavlja me te ju pogledam. "Treba mu odmor. Pusti ga."
Odustanem i vratim se. Pomoći ću joj tu po kuhinji. Do sutra nitko neće doći, a sada sav posao pada na Katerin i mene.
***
Okrećem se u krevetu. Neuspješno spavanje. Nikakav san. Užasna bol u usnici. Poželim zaplakati, ali onda se zaustavim govoreći sama sebi da on nije vrijedan mojih suza.
Ustajem svjesna da večeras neću spavati. Izlazim tiho iz sobe i zatvaram vrata kratko naslanjajući čelo na njih. Hladnoća me malo smiri.
Još malo pa će ponoć.
Odmičem se od vrata i odlazim u kuhinju. Uzimam čašu vode, ispijam par gutljaja te ostavim čašu na stolu. Spustim se do poda i sjednem. Vrata se otvaraju te ugledam čupavu glavu Dan Isaaca. Primjeti me te ustajem i spuštam glavu.
"Zašto si ovdje?", zvuči zbunjen i iznenađen.
"Nisam mogla spavati pa sam došla po čašu vode. Otići ću ako želite.", tiho mu odgovaram.
Čujem korake. Osjetim njegovu blizinu. Otvaram oči i gledam njegove čizme pored svojih nogu. Stoji ispred mene. Tako je blizu. Želim ga dodirnuti. Želim da me dodirne. Barem nakratko.
Tako i bude. Njegova ruka podigne moju glavu te padne uz njegovo tijelo. Gledam ga u oči i umirem od želje da ga dodirnem. Da ga poljubim. To je zabranjeno.
"Nadam se da ćeš mi oprostiti za ono danas.", namršti se.
"Nemam Vam što opraštati Gospodine. Ja ovdje zaista i jesam samo sluškinja.", moje riječi su me zaboljele.
Ovih dana činilo se kao da sam više od jebene sluškinje, ali previše sam si dopustila. Ja nikada neću biti ništa više od sluškinje.
"Jel Ernie dobro?", promjeni temu.
"To trebate pitati Katerin, ona vodi brigu o njemu."
"A ti ne?"
"Ne, Gospodine."
"Čudno.", uzdahne.
"Što Gospodine?", njegove srebrnoplave oči zasuzile su. Opet se namršti.
"Kako je pričao o tebi učinilo mi se da ste više od kolega."
"Oprostite, krivo Vam se učinilo."
"Šta ako nije?"
"Što je pričao o meni?"
"Rekao je da ti ga je stavio i da si uživala u tome. Rekao je da te jebao cijelu noć. Vrištala si njegovo ime.", to mi je opisivao s bijesom u očima i mržnjom u usnama.
"Ernie to sigurno ne bi rekao o meni. Stariji je od mene-", zaustavi me prislanjanjem prstiju na moje usne.
"Iskreno... bio sam ljubomoran.", krene još nešto reći, ali zaustavi se.
"Zašto ste bili ljubomorni?", neka doza adrenalina skočila je u mojem tijelu.
Došlo mi je da se skinem ispred njega i da mu dozvolim sve što bi trebala čuvati za brak.
"Zato jer te on dirao, ja nisam.", tužno govori i njegove riječi me ostave bez teksta.
Nakon par minuta šutnje uspijem nešto sabrati riječi u mislima te mu odgovorim.
"On me nije dirao, Gospodine."
"Jesi sigurna?"
"Jesam.", spustim glavu, ali on ju podigne.
Natjera me da ga gledam.
"Smijem li te ja dirati?", duboko udahnem i zadržim taj zrak u sebi.
Njegovo pitanje ostane visjeti u zraku, a u mojim očima se nakupe suze.
"Gospodine, mislim da to nije pametna ideja.", on spusti svoje ruke i udalji se.
"Imaš pravo Viktorija.", gleda me par trenutaka, a zatim se okrene i ode.
Ostavi me samu u mraku. Pogledam kroz prozor. Mjesec stoji visoko na nebu, vjerojatno je ponoć prošla. Prve minute svojeg rođendana sam provela s njim.
Pomislim sretan rođendan Viktorija, da barem on to zna.
