Moj novi početak

15.2K 517 31
                                    

Gledam kroz prozor aviona kako ostaje država koju sam tako volila. Država koja mi nije pružila ništa osim patnje. Idem u nepoznato. Ni sama ne znam šta ću raditi. Nadam se da će se naći kakav posao i za mene.

U jedan kofer sam spakovala nešto odjeće, obuće i kozmetike. U rusak sam strpala svoje lične dokumente, novac, diplomu fakulteta i mali laptop. Završila sam elektrotehniku. 

Roditeljima nisam ni javila kuda idem, samo sam im na stolu ostavila poruku da me ne traže. A kao da bi brinuli i da nisam. Nikada nisu pitali da li nešto treba i da li sam dobro. Nikada ništa nisam uradila dobro, nikada nisam izgledala dobro, nikada mi nisu pružili utjehu ili pohvalu. Čak ni kada sam diplomirala kao jedna od najboljih u generaciji. Uglavnom zato što nisam bila najbolja. Uvijek su tu bili neki nedostatci.

Tako da sam i sama povjerovala u to. Kada se ogledam nikada ne vidim dobre stvari na sebi samo nedostatke. Vidim da mi nisu dobro oblikovane obrve, vidim da imam podočnjake, vidim svoju čupavu kosu, vidim odvratan mladež pokraj usne.

Kada se našminkam vidim kako nisam u potpunosti prekrila podočnjake, vidim da nisam dobro namjestila kosu, vidim da nisam sjenu nanijela ravnomjerno, vidim da nisam isto izvukla tuš na oba oka.

Kada se obučem vidim da mi odjeća ne stoji dobro, ili je preširoko ili preusko ili prekratko. Vidim svoje ne savršeno tijelo sa celulitom i ostalim nedostatcima. 

Nikada nisam njima bila dovoljno dobra, a sada nisam ni sebi. 

Samo molim Boga da nađem bilo kakav posao da mogu dobiti radnu vizu, samo da se ne vraćam nazad.

-----------------------------------------------------------------

Nadam se da će vam se svidjeti, tek je uvod. 

Pusa svima od Marlene

Dadilja Where stories live. Discover now