Dadilja

Povratak

Rick

Izlazim iz kupatila istuširan i mrtav umoran, te jedva čekam da se konačno bacim na krevet i zaspim. Onaj trener majke mi nije normalan. Pokraj jedanaest utakmica svaki mogući dan treniramo kao robovi. Zavibrira mi mobitel i oglasi da je došla poruka. Vidim poruku od Iana i otvaram je. Ono što vidim izmami mi osmijeh na lice. Elena sjedi u turskom sjedu i u jednoj ruci drži šarafciger a u drugoj Emmina lutka a pokraj nje sjedi Emma koja gleda u lutku. Ta cura je puna iznenađenja.

„Jel vidiš kakvo blago imaš u kući. Popravlja Emminu igračku" sledeća poruka dolazi

„Vidim Iane. A otkud ti opet u mojoj kući"

„Ja se sa Jacobom preselio. Nama fino sa Elenom i Paulom"

„A koga si pitao?"

„Sebe"

„Uživaj"

„Večeras je izlazno veče. Šteta što nisi tu"

Kakvo izlazno veče. O čemu on?

„A gdje to izlazite? I ko sve ide?"

„Idemo u ' Lucifer's house ' a idemo naš četvero"

„A gdje će onda Emma?"

„Pa sa tvojom mamom ostaje. Sama je rekla Eleni da izađe"

Ne mogu da vjerujem. Moja mati....javila mi je da su stigli, a iz ovoga mogu zaključiti samo da joj se Elena svidjela.

„Dobar provod"

„Uvijek"

Sad mi je krivo što nisam sa njima. Ustvari cijelo vrijeme mi je krivo što nisam sa njima, ali sad posebno. Neću vidjeti Elenu kako izgleda obučena za izlazak i kako igra. Dođavola! Nedostaju mi i Emma i ona. Onaj njen stidljivi osmijeh, čupava kosa, očaravajući miris.... Odo da spavam dok nisam napravio kakvu glupost.

Budim se gladan. Pogledam na sat. Skoro devet naveče. Naručim večeru u sobu i uzmem mobitel da nazovem mamu.

-Rick sine. Kako sam te poželila- kao iz topa mama govori kad se javi

-I ja sam tebe poželio mama. Kako ste mi ti i otac-

-Mi smo super. Evo gledamo sa Emmom Zlatokosu- izmami mi osmijeh

-A Elena je otišla sa prijateljima da se malo zabavi- nastavlja sa pričom

-Kako to da joj dozvoliš malo odmora?- moram pitati

-Ah, zaslužuje. Divna je djevojka. Šteta je za nju da samo sjedi u kući. Toliko je propatila- znači ispričala je mami sve

-Vidim da ste se sprijateljile-

-Naravno. Čak i recepte dijelimo- recepte?

-O čemu sad govoriš?- pitam kroz smijeh

-Pravile smo neko tradicionalno bosansko jelo. Zaboravih kako se zove... ah da, burek-

-Jeo sam to jednom u Bosni, kad sam bio na odmoru....- i ostane mi rečenica nedovršena. Sa Anom, medeni mjesec, obilazak cijele Evrope.

Tu nastane tišina i sa moje i sa mamine strane na minutu, ali mama prva progovori

-Znaš da se moraš pomiriti da je više nema-

-Već jesam mama, ali ipak mi je teško je spominjati- mama uzdahne

-Svima je sine. Nego kad se vraćaš- naglo skrene sa teme i zahvalan sam joj

-Za dva dana- sutra još jedna utakmica pa odmor. I sve zavisi od sutrašnje utakmice. Polufinale. Ako pobijedimo imamo mjesec dana odmora do finala, ako ne onda čekamo svjetsko natjecanje, kako god neću dugo od kuće jer igram za Englesku reprezentaciju i stadion je u Londonu. Tako da od kuće idem na treninge.