Chapter 11.

522 44 15
                                    

Kada je ugledao Lilly, kao da se svijet zaustavio na trenutak. Nije je vidio, toliko dugo... Nije čak mogao ni da vjeruje da je vidi. Ali ipak, po svoj prilici to je bila ona. Ona, sa visokim potpeticama i haljinom koja je isticala njeno savršeno tijelo. Primijeti kako je sada imala obline... I činila mu se još ljepšom. Njena kosa, koju je obožavao, padala joj je niz leđa. Imala je i dalje prelijepi osmijeh.. Nije imao hrabrosti da stane pred nju nakon svega što se desilo. Stajao je tu u ćošku, kao miš, plašivši se da napravi i najmanji pogled. Nije znao šta bi joj rekao nakon svega. Šta bi je pitao za njihovo zajedničko dijete, koga se odrekao...

Kada je izašla sa bivšim prijateljicama na balkon, Lilly uze čašu šampanjca i nasmiješi se pogledavši ih. Blair joj uzvrati osmijeh, mada nekako slabašan i lažan.

"Pa... Vratila si se... Zar ne?" Promuca Stella.

" Ne. Ne brinite.. Ne morate se pretvarati da sam vam nedostajala ili tako nešto." I dalje nije skidala svoj blistavi osmijeh sa lica, dok su je Stella i Blair začuđeno posmatrale. Odvikle su se od iskrenog načina na koji Lilly razgovara. Jer u krugovima u kojima su se one kretale, ljudi jedni drugima laskaju, a mrze se, spletkare i baš niko ti neće reći ono što misli u oči, već ćete oslovljavati sa "draga", a iza leđa...

" Lill, stvarno si nam nedostajala." Blair pogleda u Lilly. Zvučala je iskreno.

" Molim? Nedostajala?" Nasmija se. " Niste se sjetile da me nazovete za ove godine.. Niti jednom. Kada sam odlazila, na aerodromu.. Mogle ste. Mislila sam da ste mi vi jedine prave prijateljice.."

" Žao mi je, Lil.." Započe Blair, ali Stella je prekinu.

" Da, žao nam je. Ali mi smo ugledne djevojke, nismo mogle dozvoliti da nas tada poveže bilo ko sa tobom! Da neko pomisli da opravdavamo tvoju sramotu!"

"Stella, prestani!"

Ali Stella se nije obazirala na ono što Blair govori.

" Mi nismo krive za ono što ti se desilo. Prosto, morale smo se izmaći od tebe jer si bila u centru skandala!"

Za Lilly je ovo bilo dovoljno. Osmijeh joj spao sa lica i ona slegnu ramenima.

" Koliko ste praznoglave. Paa.. Uživajte u životu."

Žurnim korakom krenu ka dvorani, želeći da se što prije skloni od bivših prijateljica. Da nije toliko žurila, da nije gorila od bijesa, možda bi uspjela da se skloni i možda ni ne bi primijetila mladića u koga je udarila.. Skupi parfem. Crna košulja, sako i pantalone, baš kao iz nove Bossove reklame i savršene cipele. Tamne oči. Stefan.

A to jutro za Stefana počelo je prilično loše.. Iz firme su mu javili da mora hitno doći u New York, jer se upravni odbor pobunio i da postoji mogućnost da izgubi određen dio firme. Da se prosto ugasi. Planirao je to jednostavno riješiti. A na večerašnju zabavu došao je, jer je morao... Njegovi savjetnici su mu bukvalno naredili da se nacrta tamo, kako bi pokazao da je sve savršeno u redu. I sada... Lilly.. Prelijepa, u savršenoj haljini, savršena. Nije navikao da je gleda u ovakvom izdanju..

Nije se znalo ko je bio više iznenađen.

" Stefane? Otkud ti ovde?" Zabrinuto ga upita Lilly.

" Šta misliš da odemo prošetati? Moram mnogo toga da objasnim."

Pružio joj je ruku i ona je prihvati, te zajedno izađoše sa zabave. Izašli su na spoljašnji izlaz, kako bi zaobišli novinare, a i sve prisutne na zabavi. Znali su da bi oni izazvali dodatne tračeve.

" Nadam se da nisi u Njujork došao kako bi mene zaštitio. Molim te, reci mi da nisi. I odakle na ovoj zabavi? Radiš kao konobar, kuvar, šta?" Stefan nije mogao da se ne nasmije radi ovih riječi. Znao je da Lilly ne podcjenjuje.

" Ne baš... Zapravo, uopšte ne. Ovdje sam poslom." Ozbiljno reče.

" Poslom? Pa da.. To sam i rekla." Zbunjeno ga pogleda Lilly. " Osim...ako.. Ako nisi slagao.." Na licu joj se vidio užas. "Nisi mogao. Vidjela sam da radiš.."

" Lilly.. Ja sam zapravo.. Stefan Nolan. Nolan company.. Sigurno si čula.."

" Lažeš. Nije moguće." Ali u sebi je duboko znala da je itekako moguće. Od početka je dakle znao sve o njoj. Morao je znati. Sjedište Nolan kompanije je u Njujorku. " Bože... Zašto si me slagao?" 

Tek sada vidio je koliko je bilo loše to što je lagao Lilly.. " Lilly, sve sam uradio samo da budem blizu tebe. Želio sam da se odmorim. Da se konačno posvetim svom hobiju. Ne mrzi me zbog toga."

Ali mrzila ga je. Ona je glupača. Svi je samo lažu. Glupača. Ponovila je to sebi drugi put u jednom danu. 

" Nemam ti više ništa reći." Rekla je i okrenula mu leđa, u želji da pobjegne što prije. Uhvatio je za ruku pokušavši da je zaustavi.

Suze su joj se slivale niz lice. Koji joj je ovo put da je lažu? Ovo je najviše slomilo. Mjeseci koje je provela sa njim.. Sve joj je sada djelovalo lažno.

" Pusti me!!" Vrisnu i on skloni ruku.

" Lilly, opasno je da sama šetaš."

" Odjebi!"

Zaustavila je taksi.

U kolima je svo vrijeme plakala. Taksista je nije ništa pitao. Njujork je veliki grad, sigurno je navikao. A Lilly.. Imala je osjećaj da se cijeli njen svijet ruši. Opet. Stefan joj nije bio jasan, milioner, a pretvarao se.. Briga je za njegovo materijalno stanje, samo mrzi laž. Koliko joj je pričao neke stvari, vjerovatno je sve bila laž. Bogataš željan odmora.. Pa zašto je nju umiješao u to? Njegov odmor, a njen cijeli život.

Zamolila je taksistu da je čeka. Da, sa uključenim taksimetrom. Ušavši u kuću, čvrsto je zagrlila Paula.

" Mama.."

"Ššš.. Samo ustani. Tiho."

Uzela je svoju neraspakovanu torbu, izvukla iz nje trenerku, majicu i patike. Kosu je nemarno zavezala.. Morala je otići i iz ove kuće...

Budala i glupača, ponavljala je sebi dok je sa sanjivim Paulom u rukama ulazila u taksi. Nije mogla otići sada iz Njujorka...




Poželi da ponovo zavolišWhere stories live. Discover now