Poželi da ponovo zavoliš

Chapter 12.

I dok je Paul spavao, preispitivala je koliko je pametno što je sa sinom došla u jeftini, ofucani motel, koji prati sumnjiv glas. Znala je da je jedino tako Stefan i njen otac neće pronaći. Mogu ovde izdržati do jutra i onda će... Gdje?   Sada joj je bilo besmisleno vraćati se u grad u kome je provele zadnje godine. Ali u svakom slučaju, tamo će morati otići, tamo su joj sve stvari.. A onda? Njujork je veliki grad, naposlijetku. Razmišljala je čak i da ovde ostane. Jutro je pametnije od večeri, reče i leže kraj svoj sina koji je tako bezbrižno spavao. 

Čula je buku, galamu, svađu, ženski vrisak..  Prenuo ju je iz prvog sna. Povici. Psovke. Povirila je kroz prozor i vidjela čovjeka koji je krvnički udarao djevojku. Nije željela da reaguje.. Zaista nije.. Ali nešto u njoj bilo je jače. Samo je tako izletjela, niz mnogobrojne stepenice.. Samo tako, bosa.. Na parkingu je i dalje bijesni, krupni čovjek, psovao, a djevojka je pokušavala da se pridigne, ali nije ni ona njemu ostajala dužna što se psovki tiče.

" Pusti je! "

" Ko si ti da se miješaš? Kupi se odavde!"

" Pusti je rekla sam!! Pozvala sam policiju i doći će svakog minuta!"

Tada se čovjek unervozi i još jednom pogleda u krvavu djevojku. Lilly je blefirala, nije pozvala policiju. Šta će se desiti sa njima dvjema, ako čovjek to primijeti? Trudila se da ne djeluje uplašeno.

" Vidjećemo se mi još! Zapamtićeš me, ti mala beskorisna droljo!"

Ušao je svoj skupi auto i odjurio. Lilly pritrča djevojci čije je lice bilo prekriveno krvlju.

" Jesi li dobro?"

I tako je u Lillyin i Paulov život došla Anna. Anastasia, tačnije.

Paul je i dalje mirno spavao, nesvjesan bilo kakvih dešavanja. Ana je tiho obrisala krv, istuširala se i Lilly joj je pozajmila nešto od njenih stvari. Djevojčica je i dalje drhtala. Sjele su na terasu, ispred sobe, kako ne bi probudile dječaka.

" Ja sam Lilly..." Tiho reče, pokušavajući da se približi toj misterioznoj djevojci, koja joj je rekla samo ime i od tada je ćutala pogleda uprtog u jednu tačku. " Želiš li da pozovem nekoga tvog? Roditelje? Prijatelja nekog?"

Djevojčica se nasmija, ali to kao da nije bio osmijeh, već grč. " Ja nemam roditelje. Ako ne računaš majku lujku i narkomanku, kojoj je važniji njen... nazovimo ga dečkom, nego ja i oca koga nikad nisam upoznala."

" Ovaj čovjek? Ko je on bio?"

" Moj makro. Ne, ne gledaj me tako. Ne osuđuj! Nisam prostitutka. Zapravo željela sam da zaradim i.. Nisam mogla. Ne želim da budem takva..." Djevojčica je do tog trenutka imala masku, e,lažnu hrabrost, drskost, ali u tom trenutku ona briznu u plač poput djeteta, što je u suštini i bila. Lilly nije, imala izbora već je čvrsto zagrli.

" Ne brini, ne brini.. Smislićemo nešto." Reče Lilly, mada nije bila sigurna kako će pomoći Ani. "Hajde, idemo leći, našla sam za tebe pomoćni ležaj, a ujutru... Vidjećemo već."

Djevojka pođe za Lilly.

Ujutru je bila sigurna da nikada nije bolje spavala nego na tom pomoćnom krevetu. Kada je ustala, bilo je 10h, Lilly i Paul su već doručkovali i Lilly joj pokaza da sjedne kraj njih. Na stolu su bila neka peciva, sir i...

" Dostava."

" Ček, odakle ti novac?"

Ali Lilly se samo nasmija. Ana je umirala od gladi, te sjede kraj Lilly i navali na doručak. Niko nije pominjao ništa o Aninom odlasku.

Nervirao se. Od jutros je ostavio najmanje dvadeset govornih poruka i pozvao je hiljadu puta, ali telefon joj je bio ugašen. Nije bila u kući svoga oca. Provjerio je do sada sve poznate hotele, ali.. Od Lilly nije bilo ni traga ni glasa. Debil je. Sjebao je sve svojim glupim lažima. A i firma.. Bila je u haosu zbog te njegove male igrice. Ništa strašno, ali "dok mačke nema miševi kolo vode".

Zac mu je upao u sobu sa svojim blentavim osmijehom.

" Malo sam se šalio, brate, a ti si ostao nekoliko mjeseci! Baš nemaš smisla za humor." I dalje se smijao.

" Kretenčino jedna!"

" I meni je drago što te vidim!"

" Paa.. Šta se dešavalo kod tebe dok me nije bilo?" Sa osmijehom upita Stefan, mada  je već znao kako stvari stoje.

" Pa, znaš.. Mnogo sam radio, bio sam vrijedan, poput pčelice." Zac je ironično nasmija.

" To znači mnogo trave, alkohola i žena?"

" Zapravo.. Da."

I obojica prasnuše u smijeh.

Dani su prolazili...

Stefan i Lilly...

Vodili su odvojeno svoje živote, svakodnevno misleći jedno na drugo. Ona sa bijesom i gorčinom o njemu, sa dozom mržnje, a on o njoj... Sa ljubavlju. Nekom vrstom ljubavi. Nije mogao biti zaljubljen u nju, daleko od toga da je mogao voljeti. Pa jedva da su se poljubili. Njemu je bilo potrebno više, ubjeđivao je sebe, da bi se zaljubio. Nije zaljubljen. Lagao je sebe. Nije zaljubljen u način na koji se smije, način na koji govori, u ono što govori, u njene oči, usne, te duge prste, način na koji zabacuje kosu.. Do đavola, nije zaljubljen!

A Lilly... Provodila je svoje dane pripravljajući razne kreme, što bi Stefan rekao mućkalice, pomisli, ali se brzo podsjeti da ona njega mrzi i da je on obični lažljivi gad. Ana je sada živjela sa Lilly, privremeno. Iznajmile su bolji apartman, mnogo bolji, i tu će živjeti privremeno njih troje. Kao Lillyina štićenica, Ana se trudila da uzvrati Lilly najviše što može. Vidjela je da je često zabrinuta... Novca je bilo sve manje, onoga što je imala od svog oca, o kome nije mnogo rekla Ani. Pa je Ana pomagala Lilly oko Paula, hrane, stana.. 

" Ana, nema potrebe. Mogu ja." Govorila bi Lilly sa osmijehom. Ali Ana je znala šta Lilly radi za nju. Znala je da je spašena.. I ona je postala dio male porodice. Lilly, Paul i Anna.

Dani su prolazili...

Tri mjeseca otkada je Stefan poslednji put vidio Lilly...

Ljuuudii, evo nastavak. Imamo novog lika, Anna, Anastasia... Ona će imati nadam se značajnu ulogu u mojoj priči... :D I u sledećem nastavaku, obećavam Thomas-Lilly, Lilly-Stefan, što je i poenta priče... :D 

Da najavim nešto za sledeći nastavak: Thomas se na velika vrata vraća u Lillyin život. Da li će mu oprostitiii? A šta će to Stefan uraditi, što će omekšati Lillyino srce??