Poželi da ponovo zavoliš

Chapter 2.

Flashback

"Ti si trebala da imaš bolju budućnost, zaista jesi." Razočarano je gledao otac, dok je stajala pred njim, posramljena i uplakana. " Ne znam kako misliš nastaviti dalje. Ovo je velika sramota za našu porodicu, ali tebe to ne zanima... Ti si užasna osoba, kćeri, bezbožnica."  Lillyin otac bio je veliki vijernik, u rukama je povazdan držao Bibliju, to jeste kada nije radio ili kada je na poslu imao i najmanju pauzu. Svojim prodornim plavim očima strijeljao je kćerku i razočarano je posmatrao. Imao je toliko planova za svoju jedinu kćerku, trebala je da bude poznata, uspješna, obrazovana.

" Dušo..." Nježnim glasom pokuša Helen, ali je muž strogo pogleda i ona obori pogled. Željela je da vrisne, da se odupre suprugu, ali nije mogla. Znala je kakav je, njene molbe ga sigurno ne bi spriječile, tješila se. Nije se usuđivala da pogleda kćerku.

" Helen, izađi iz kancelarije!" Grubim glasom reče John svojoj ženi, koja pognute glave napusti kancelariju. Gledao je u Lilly, drhtala je... Ali odluka je već bila donesena. " Lilly, slušaj me. Tvoj život u ovom gradu je gotov. Gotov. Ne možeš ovde živjeti, studirati, ni bilo šta... Moraš otići." Lilly koja je do sada gledala u pod i tiho plakala, trgnu se i krenu prema svom ocu, ali je on grubim pokretom ruke odgurnu od sebe.

Tišina je bila skoro opipljiva, ali onda se začuše Helenini koraci, brzo uđe i doda svom Johnu telefon.

" Čestitam Lilly. Izašla si na naslovnici oko desetak magazina. Bravo! Sigurno si ponosna na sebe! Svi znaju!"

End of Flashback

Lilly zagrize jastuk da bi zaustavila vrisak. Opet je sanjala oca. Njegove oči, suze u njima... Pogledala je kroz prozor, još nije svanulo. Ustala je i došla do Paulovog krevetića. Nadnijela se nad sinom i posmatrala ga. Pratila je njegovo disanje i to je, kao i obično, smirilo. Nježno je svojim dugim prstima sklonila kosu sa Paulovog čela. Dječak se promeškolji, a zatim nastavi sa dubokim snom. Provela je još par minuta gledajući sina, a zatim se i Lilly vrati u krevet, i opet utonu u san. Ovog puta miran i spokojan.

Ljeto je došlo u mali primorski grad. Paul je najviše volio ovo doba godine i bio je jako tužan ako je morao sjediti zatvoren u stanu i ništa ga nije moglo usrećiti. Nakon doručka, Lilly uze veliku torbu i u nju ubaci sve što im je bilo potrebno za jedan dan na plaži.

" Ješćemo sladoled? Zar ne, mami?" Paul je skakutao oko svoje majke, dok su hodali ka plaži, a Lilly se samo smijala njegovim umiljatim grimasama i odmahivala glavom. Tada bi se Paul tobože ljutio, a za sekund bi opet imao pogled kučeta. Na kraju, Lilly obeća sinu da će dobiti samo jedan sladoled.

Stefan je sjedio u sali za sastanke i slušao prezentaciju riđokose, bucmaste žene, na lošem engleskom i samo je čekao da napusti ovaj mali hotel, skupocjen, ali ne po njegovom ukusu. Želio je da napusti ovu malu, primitivnu državicu, ovaj grad, gdje je narod tako ljubazan, tako previše prisan. Žudio je za New Yorkom. To je bilo polje gdje se on snalazio. Ovde je došao samo, jer ga je glupavi, ali dragi Zac toliko molio. Nikada više neće učiniti ovo za svog najboljeg prijatelja, nikada više. Stefan je bio toliko ljubazan da sačeka do kraja, ali izgledalo je da žena neće uskoro završiti, te se ljubazno izvini i napusti sastanak.

" Kunem ti se, ubiću te, isprebijaću te, čim dođem." Stefan nazva svog prijatelja čim je ušao u sobu. Sa druge strane žice začuo je smijeh. " Misliš da je smiješno? Zaboga, ja sam prezaposlen čovjek. Ubijedio si me da bi ovo mogao biti ugovor vrijedan miliona. Barem toliko.. Ovo je za tebe sve šala?" A zatim prekinu vezu. Nije mogao dopustiti Zacu da ga iznervira.

Začu se kucanje.

" Naprijed." Stefanov glas bio je jasan i strog.

" Gospodine, znam da ste planirali da se odmah danas vratite za Njujork. Ali žao mi je... Let je otkazan, nešto u vezi aviona. Imaju neki mali problem,ali opet." Službenica koju su poslali da saopšti Stefanu da mora provesti još čitav jedan dan u ovom gradu, bila je uplašena. Znala je kako reaguje kada se radi o ovakvim stvarima.

I ovaj put je bio bijesan, ali odlučio je da se ne istresa na ovu mladu djevojku, te joj samo reče da izađe. Imao je dva izbora, da sjedi ovde, u ovoj mračnoj sobi i nervira se, ili da vidi šta može da uradi, da mu što prije prođe ovaj dan.

Lilly je ležala na ležaljci i čitala knjigu, dok je ispod oka posmatrala sina koji se igrao u pijesku i pravio svoju kulu. Dobacila mu je njegove igračke, koje je odlučio da useli u kulu. Vidjela je da se Paul zainteresovao i udubila se u knjigu.

" Mamaaa! Vidi šta sam napravio, mamaa!" Lilly se trznu i spusti knjigu kraj sebe. Vidjela je svog sina u društvu visokog gospodina, sjajnih crnih očiju, koji je ponosno stajao sa desne strane kule.
" Ovo je Stefan. Moj prijatelj. On mi je pomogao." Stefan nepristojno odmjeri Lilly i široko se nasmiješi, pruživši joj svoju veliku šaku.

" Stefan, drago mi je."

" Lilly. Paulova mama. Izgledala da sam se previše zanijela čitajući knjigu, pa nisam primijetila da je moj dječak našao društvo." Paul nije bio zainteresovan za razgovor odraslih, te otrča do svoje kule i poče igru sa igračkama. " Pa, Stefane, hvala što ste pomogli mom sinu da se zabavi. Iskreno, ranije mu nije polazilo za rukom da napravi ovakve kule."

" Trebalo mu je samo malo podrške. Vjerujte, maleni je genije." Stefan je stajao iznad Lilly, koja je sada sjedila na ležaljci i Lilly zapazi da je ljepši nego što joj se učinio prvi put.

" Da, znam. Još jednom hvala vam." Lilly je željela da što ljubaznije završi ovaj razgovor, ali Stefan odluči da privuče drugu ležaljku kraj njene, tako da su sada mogli da razgovaraju.

Stefan je odmah prepoznao Lilly. Sjećao se njenog lica sa stotine magazina. Sjećao se svega. Dakle, ovde je ugledni doktor sklonio svoju jedinicu. Nekada se grozio njene pojave, ali sada, djelovala je tako ljupko, tako staloženo...

" Čime se bavite, gospodine?"

" Nema potrebe za tako zvaničnim tonom. Ja sam novi ovde, u ovom gradu. Planiram naći posao, bilo gdje. Možda u nekom restoranu..."