Poželi da ponovo zavoliš

Chapter 9.

Gušilo ga je tijelo pored njega. Djevojka je mirno spavala, ali svoje ruke ispreplitala je svuda po njemu. Glavu je stavila na njegovo rame, a noga joj je bila, pa hm.. Otvorio je jedno oko, a zatim drugo. Glava mu je pucala od bolova. Želio je da se nekako riješi te djevojke kraj njega. Sinoć ga je zainteresovala, a sad.. Koliko lako mu je bilo da je odvede u krevet, pala je na njegov položaj.. Ustao je i izašao iz sobe u boksericama.

"Izbaci je napolje, Greg.."

"Ali gospodine..."

"Dok doručkujem, ne želim da ta djevojka bude tu. Bez rasprave." Gregu je bilo neprijatno, ali ipak ode da izvrši naredbu. Mladi gospodin je često znao biti nemilosrdan. 

Dok je doručkovao,bio je nervozan. Nije mogao da se skoncentriše na bilo šta. Jedino što mu je padalo na pamet, bila je... Bila je ta plava kosa i te zelene oči. Nedostajala mu je. Užasno. Svakim danom sjećao se momenata provedenih sa tom čarobnom djevojkom, sada mu je sve djelovalo tako daleko. Kao da je samo plod njegove mašte, kao da se nikad nije ni dogodilo...

" Thomas." Čuo je glas svoje majke. Hladno ga je pogledala ispod obrve. " Opet dovlačiš razne ološe. To mora prestati."

Thomas do kraja iskapi svoj đus i ne pogledavši majku izađe iz trpezarije. Nije imao volje da je sluša. Ovih dana mora preći u svoj stan. Došlo je vrijeme. Na stepeništu srete djevojku od sinoć.

" Hej, slušaj.." Započe ona, ali je on samo hladno pogleda i prođe pored nje.

U drugom, manjem, ljepšem gradu...

Lilly je bila van sebe. Nije znala da li je vijest o bolesti njene majke još samo jedna laž kako bi je vratili nazad.. Na trenutak bi odlučila da neće otići u Njujork, ali opet.. Šta ako Helen umre? Nikada to sebi ne bi oprostila. Bila je ljuta na nju, bijesna, no ako je bolesna i ako joj se nešto desi, Helen je njena mama. Istina, slaba je i pokorna ocu, svom mužu... Neće ići. Ići će. Mora ići. Ne, ne mora.. U Lillyinoj glavi dešavala se čitava borba. Odlučila je da neće ići u New York, u tu vilu. Zašto bi ona brinula o bolesnoj majci? Sve je to vjerovatno laž.

A možda i nije. Znala je koliko je njenoj majci znalo biti loše, imala je aritmiju i patila je od migrena, te visokog pritiska. Mora otići. I vratiće se.

Odlučila je, ide. Rezervisala je kartu online i morala je.. Ne može vječno bježati od svog oca. Raspraviće sve lijepo sa njima i vratiti se nazad. Ne pada joj na pamet da više pada na njegove prijetnje i ostatak života se osvrće preko ramena, da vidi da ipak nije poslao nekoga od svojih ljudi, gorila.. Kako već.

Pozvala je Moniku i ukratko joj objasnila da je neće biti najviše sedam dana. Mora provjetravati njen stan i brisati prašinu, i to je sve. Zatim je spakovala kofer, nije nosila mnogo stvari, pa je sve stalo u jedan kofer.

Paul je zbunjeno posmatrao majku. Nije mu ništa govorila, a onda kada primijeti njegov pogled, nasmiješi se i zatvori kofer.

" Putujemo. Idemo u Njujork."

"Njujork!!!!" Dječak podvrisnu od sreće. Čuo je za Njujork, a i Stefan mu je pričao o zabavnim parkovima u Njujorku. Njegov dječiji mozak nije mogao da zamisli grad koji nikad ne spava, zamišljao ga je kao jedan veliki dječiji park.

" Raduješ se? Paa... Odlično. Upoznaćeš baku i dedu."

"Hmmmm..." Dječak nije puno razmišljao o ovom podatku, samo klimnu glavom i vrati se razmišljanju o zabavnom parku.

Lilly nije znala kako će se oprostiti sa Stefanom. Nisu se vidjeli od onog poljupca. Pisao joj je, ali.. Ukratko mu je rekla da ima puno obaveza i da je najbolje da neko vrijeme ne svraća. Sada je znala da mu duguje neka objašnjenja i da ni to ne može da čeka. Ne ide u Njujork na duže vrijeme, ali mora mu nešto reći, zaslužio je to. Nije željela da brine.

Ostavila je Paula kod Monike i njenih dječaka. Znala je da Paul obožava da se igra sa njima, a i Monika je jedva dočekala da je vidi. Zagrlila je i nije puno pitala.

" Nedostaješ mi, ali izgleda da ti neko drugo zaokupljuje pažnju.."

"Daj... Mon.. Samo sam zauzeta." I brže-bolje odjuri prema mjestu na kome se dogovorila sa Stefanom. Dogovorili su se da prošetaju plažom i on je čekao baš na dogovorenom mjestu. Izgleda da je došao ranije. Bio je u prugastim bermudama, bijela majica i japanke. Kosa mu je bila razbarušena, a na licu je imao blesavi osmijeh.

" Lilly."

" Stefane.. Drago mi je što te vidim."

Išli su jedno pored drugog, prvih par sekundi u tišini.

" Ne znam ja ovo. Ne znam ove duge govore. Ne znam da okolišam. Ili znam.. Ali u ovoj situaciji ne." Započe Lilly brzo, ali onda se nasmija svojoj nespretnosti sa riječima.

" Želiš nešto da mi kažeš? "

" Želim da ti se izvinim..."

" Zato što si me iskoristila? Oh, ti bludnice!" Prasnuo je u smijeh, a za njim i Lilly.

" Bezobrazniče."

" Bludnice."

" Idem u Njujork." Odjednom veseli trenutak se pretvori u mračan. Osmijeh je spao sa Stefanovog lica. Zaustavio se i pogledao Lilly.

" Jesi li normalna? Zar ćeš dozvoliti da tvoj otac pobijedi?"

" Majka mi je bolesna. Ili nije. Možda me samo lažu. Ali.. Moram otići. Ne želim da rizikujem." Ali vidjela je da Stefan misli da je to sve laž, vidjela je da misli da je naivna..

" Kad krećeš?"

" Večeras."

" Glupa si." Jednostavno reče.

" Šta?" Lilly iznenadi ova opaska, ali Stefan je privuče sebi. Prije nego što je poljubio, prošaputa.

" Sreća tvoja pa imaš mene.."