6.

23 6 11
                                    

I evo ga novi deo, izvinite na malom zakašnjenju, bila sam zauzeta☺

   Ostatak dana sam provela u bašti pored neke fontane. Nisam ručala, na večeru sam zakasnila. Tracy i Lilly su došle da mi donesu ćebe da ogrnem oko sebe, a kasnije su mi Davon i Michael doneli čips i bananu da ne bih bila gladna.

Nekako... i dalje nisam svesna da sam ovde. Očajnički želim da se probudim i da ustanem i zagrlim majku i oca, poželim im dobro jutro i odem u školu. Nisam se još oporavila od svega jer se SVE desilo za manje od nedelju dana. Razmišljala sam o svemu i sve mi je ovo nekako čudno. Čudno mi je to što je Courtney nestala bez traga, čudno mi je to što me nikad nije volela, čudno je to što se ona direktorka takođe preziva Jackson, a još je čudnije to što ju je Courtney popreko pogledala kada je to rekla. I sve je ovo zbunjujuće. Ne želim da živim u ovom svetu.

Prisećala sam se razgovora sa Michaelom, Billyjem, Lilly, Tracy i Davonom. Setila sam se kako je Billy gledao Tracy. Tako zaljubljeno ju je gledao. To je toliko budilo neku mržnju u meni a ni sama nisam znala zašto.

Čula sam korake koji mi se približavaju ali bila sam zauzeta svojim mislima i nisam se obazirala. Čula sam glas iza sebe i osetila sam ruku na ramenu.

"Hej...mala..."

To je bio Billy. Baš u pravo vreme.

" Gde si ceo dan? " - rekla sam pomalo ljuto.

" Nisam hteo da ti smetam "

" Aham, okej. Svi su dolazili sem tebe. " - sad več vidno nervozna sam rekla

" Ali ipak sam došao! I zašto se tako ponašaš?! "

" Zato što...što... O, ma samo zaboravi! " - rekla sam suzdržavajući suze.

" Ne želim i ne mogu da zaboravim. Zašto si to uradila? " -pitao je zabrinuto.

Ćutala sam.

" Alice? "

Ćutala sam.

" Daj odgovori mi! "

" Zato što mi je stalo! Eto zato! "

Sada je on bio taj koji je ćutao. Počela sam da plačem, a on je seo pored mene. Malo sam se odmakla od njega a on se primakao i zagrlio me. Otimala sam se i nisam htela da me drži. Htela sam da se skloni. Neka grli Tracy.

" Pusti me! " - rekla sam

" Ne. Bar ne dok mi ne kažeš zašto si takva? Na koga si ljubomorna Alice? I zašto si ljubomorna?"

" Zašto bih bila ljubomorna? "-rekla sam iznenađeno.

" Alice, vidim ti to u očima. Reci samo "

" Na Tracy. Jer nju voliš najviše na svetu, videla sam kako je gledaš. I pre nego što pitaš, ne, ne znam zašto sam ljubomorna. Ona je stvarno divna i ti si super. Ali u tvojoj blizini se osećam i zaštićeno i nervozno u isto vreme. Nemoj me mrzeti samo, molim te. "

Gutao me onim svojim plavim očima. Moj razum je govorio da samo ustanem i odem jer sam se već dovoljno osramotila ali onda se neki maleni glasić javio govorivši mi da ostanem. Taj maleni glasić je bilo srce. A ko bi poslušao zdrav razum kada je tu srce. Ostala sam da se topim tu pored njega.

Niko nije progovarao ni reč. Samo smo se gledali. Ne umem da opišem taj prelep osećaj u kom sam kao u drugoj dimenziji.

Već u sledećem trenutku, osetila sam kako Billy drži moju ruku jednom rukom, a drugom  me hvata za struk. Polako me primiče sebi a njegove usne dodiruju moje.

Odmakla sam se.  ŠTA TO RADIŠ ALICE ZAŠTO SI SE ODMAKLA?!
Billy me zbunjeno gledao.

" Da li sam nešto pogrešno uradio? Želiš da prestanemo? "

" Ne, samo sam htela opet da ti vidim lice " - rekla sam. Ništa gluplje nisam mogla reći.

Nasmešio se a onda me opet privukao sebi. Sa tim osmehom na licu opet su njegove mekane usne dotakle moje nateravši moje telo da napravi trnce koji su prošli kroz celo moje telo. U tu našu igru uključili smo i jezike koji su se više mazili nego igrali. Ta naša igra trajala je minut...dva minuta...tri...više nisam ni brojala ni računala.

I nakon tog dugog, prelepog poljupca, sedeli smo zagrljeni. Gledali smo u zvezde i pričali o svemiru, vanzemaljcima i sudbini.

" Hej, Billy, zašto si me poljubio? "

" Osećao sam da tako treba...a i volim te. Znaš, kad si prvi put došla, kad sam te zatekao u stanu, osetio sam nešto. Kao da je bila sudbina to što sam ja prvi došao i što si mene prvog upoznala "

" Hmm, moguće. " - rekla sam nasmešivši se. " A šta smo mi sad Billy? Par? "

Ćutao je.

" Ne znam možeš li zadovoljiti moje standarde "- rekavši to počeo je da se smeje a ja sam skočila na njega, poljubila ga, a onda smo se valjali po travi. Nekad mi ne bi dozvoljavao da ga poljubim a ja bih ga 'jurila' usnama, a nekad bih se ja naljutila jer mi kaže da sam mala, pa bi on pokušavao mene da poljubi. I tako smo se valjali po travi bez obzira na to što smo napolju i što je sredina noći.

Pogledala sam na sat. Bože, 3 ujutru je.

" Billy, 3 ujutru je. Hajmo u sobe "

" Hajde. Pazi samo da ne probudimo ostale "

Ušunjali smo se u dom, a potom i u sobe. Šaputali smo i glupirali se, a ja sam se jedva suzdržavala da ne puknem od smeha.

Polako smo ušli u dnevnu sobu, a ja sam laganim pokretom upalila svetlo. Odjednom, videla sam Tracy, Michaela, Lilly i Davona na garnituri. Nasmrjano su nas gledali

" Vas dvoje ste tako providni " - rekao je Davon.

" M-mi, jesmo? " -rekla sam

" Da. Znamo da ste išli da jedete sladoled bez nas "- rekla je Tracy

Čekaj, šta? Jesu li oni ozbiljni?

" Šta? " -rekao je Billy

" Znamo da Lilly može da popravi raspoloženje samo sladoled "- rekao je Michael.

Klimnuli smo glavom. Spremili smo se svi za spavanje, a ja sam legla u dnevnu sobu na garnituru jer je na mom krevetu bio krš. Na krevetu su stajale moje stvari, šminka i još neke gluposti.

Taman što sam zaspala, osetila sam kako me bude poljupci na mom vratu. Okrenula sam se i videla Billyja.

"Hej, pa nisi me poljubila za laku noć, nisam mogao na tome da ostanem"

Mišljenje? Neki komentar? Vote?

To już koniec opublikowanych części.

⏰ Ostatnio Aktualizowane: Apr 09, 2017 ⏰

Dodaj to dzieło do Biblioteki, aby dostawać powiadomienia o nowych częściach!

ZaboravljeniOpowieści tętniące życiem. Odkryj je teraz