moja zagonetka

257 42 15
                                    

Tvoje sam ime saznala vrlo brzo, bio si vrlo poznat u našim školama pa nije bilo teško. Loš glas te pratio gdje god bi pošao. Toliko loš da se nekolicina bojala tvog hoda i hladnog pogleda.

Uz tvoje ime došle su i mnoge priče.

Poslušala sam ih sve.

Većina je pljuvala po tebi, a par te i prikazalo u potpuno drugom svijetlu. No one loše su više pristajale tvom imidžu lošeg dečka.

Svi tvoji nedostatci su bili istaknuti i kao da je netko čekao da se posklizneš da i to mogu razglasiti.

Ali za mene si ipak bio poseban baš takav. Pomalo žgoljav, čudan i ovisan o stvarima koje ti samo štete, ali poseban.

Zbog tebe sam počela dolaziti u školu sa osmijehom. Da, i ja sam pomalo čudna...

Predstavljao si mi zagonetku, a svi su znali kako volim dobru zagonetku. Postao si moja zagonetka.

Često sam te viđala samog i to je samo dodalo novi zaplet. Pitanja su se počela gomilati. Počela sam se pitati kakav si zapravo, što slušaš, kako provodiš vrijeme i ono najvažnije, dali su priče istinite.

Sve što sam znala o tebi se moglo svrstati u par rečenica. Znala sam ti ime i gotovo svaku priču koja ga je pratila, znala sam da pušiš travu i da voliš biti sam. Slušao si glazbu 90% vremena, a na satu si prosječno provodio 20min. No nitko ti nije prigovarao jer su te se bojali.

I to je bilo to.

To što nemaš društvene mreže je još više otežalo stvari. No to me nije spriječilo u daljnjem istraživanju, naprotiv, još više sam bila zaintrigirana tvojim postojanjem.

Moram ti i priznati, divila sam ti se zbog neimanja društvenih mreža. Nisam znala da još postoje takvi dečki, ali drago mi je da postoje.

//<glava mi je puna tebe//

Ti i ja Where stories live. Discover now