parkić

217 48 9
                                    

Zbog tebe sam počela zalaziti u poznati parkić. Mjesto gdje se okupljaju pušači ilegalnih supstanca iliti marihuane.

Mislim, nemoj me krivo shvatiti, nije samo zbog tebe. Gotovo svi iz mog društva su pušili travu, a ja i frendica koja puši samo cigarete, smo ih pratili. To što si ti bio tamo je bio samo veliki bonus. Provela sam dodatnih 15minuta gledajući u tebe, ponekad i uhvatila poneki  zalutali pogled sa tvoje strane.

Bilo je lijepo, znaš.

Često bi nam prišao i tražio nešto. Pričao bi sa nama kratko, a zatim se vratio nazad svojima.

Iako sam držala svoj uobičajni izraz lica, onaj nedefinirani, bilo mi je drago. Drago je mala riječ, bila sam jebeno oduševljena.

Ali i dalje nisam mogla dokučiti koja je tvoja priča. Nisam te mogla razumjeti.

Imao si vrlo težak karakter i nikada nisam mogla definirati što osjećaš i misliš.

Nakon tih par minuta razgovora uslijedilo je par dana tišine. Izbjegavao si sve, ali nakon nekog vremena opet smo počeli pričati. Kada kažem 'smo' mislim na svoje društvo i tebe.

Mene je jednostavno bilo presram progovoriti u blizini tebe. Jednostavno sam se bojala da se ne osramotim ispred tebe.

Govorna mana koju imam je dodatno otežavala stvari.
Mislim, nije ništa veliko, samo mucanje, ali mrzim to. Svi uglavnom prokomentiraju kako je to jako slatko, ali meni je to sve osim slatko.

Nadam se da nisi krivo protumačio moju šutnju.

//<Bilo je i lijepih trenutaka//

Ti i ja Where stories live. Discover now