Ti i ja

=

Pišem ovo u utorak, 6. Ožujka.
Željela sam vam dati pravi kraj i rasplet naše priče. Pa krenimo od mene.

Ja, ja sam prestala ići na mjesta gdje bi on bio tokom školskog dana i na maksimumu sam ga počela izbjegavati.

Iskreno, dosta mi je cigareta, trave, droge, lažnih prijatelja i pički materinih.

Ne mogu više podnositi ljude sa kojima sam se nekada družila. Ne mogu vjerovati koliko trava može pokvariti pokvarene ljude.

Da mogu, najrađe bi se preselila na sjeverni pol. To bi bilo jako dobro.

A on, on je isto prestao izlaziti van škole pušiti. Našao si je curu i započeo vezu, ali nije se jadna usrećila jer kako nam je rekao, slučajno ju je prevario pa joj je kupio ružu da joj se iskupi.

Pljesak, molim vas.

Nemam komentara, a kada ja nemam komentara, znaš da je loše.

Nadam se da niste previše razočarani u ovaj rasplet jer meni, kao da mi paše.

Pronašla sam novo društvo, koje nije Bog zna šta, ali dobri su. Počela sam družiti se sa normalnijim društvom i više pratiti svoga Hajduka.

Hvala Bogu na biloj boji..

I to je zapravo to. Više ga ni ne viđam uopće, a i kada ga vidim bolje da ne vidim. Ako me kužite.