Danas vam pišem ovo prije nego što pođem spavati jer mi zbilja treba sna. Današnji dan je jedan od onih dana na koji kada se osvrneš pomisliš 'koji kurac'.
5. Sat si nam ušao u razred sa jadnom isprikom. Rekao si kako Juliju, curu koja je pala nekidan, treba pedagogica. Naravno, nakon toga je odmah zvonilo, ali profesorica je shvatila da nisi iz moje škole. Mozak.
Poslije 7. Sata sam otišla u dom. Da, živim u domu. Nažalost.
I naravno, bio si u mom domu. Bože, ako mi tada srce nije stalo neće nikada.
Prišao si mi i pozdravio.
Bože.
Počeo si me zapričavati, ali sam ti rekla da odmah prijeđeš na stvar. Čemu okolišanje? Pitao si me dali znam sve cure iz tvoje škole, a zatim si i naveo tri specifične cure.
Pitao si me za ime i nakon kratkog oklijevanja rekla sam ti ga.
U slijedećem trenutku si me pitao dali ti hoću prodati duksu, a zatim si me pitao i za veličinu. Mislim, šta?
Našla sam ti broj i zvao si je sa mog mobitela. Odbila te, na što si dobacio da ćeš kupiti votku u konzumu i otići piti. Mislim, nije me bilo briga što ćeš ti, možda malo, ali nisam imala pojma zbog čega si imao potrebe to podijeliti sa mnom.
Iskreno, u tom trenutku nisam razmišljala.
Ponudila sam ti i peciva, oboje ste uzeli peciva. I tako sam ostala i bez peciva i bez tebe.
No dobacio si mi kako ćeš mi se odužiti, samo da te pronađem u školi i potapšam po ramenu.
Sereš više od golubova na glavnom trgu...
Jedva čekam da prespavam ostatak današnjeg dana. Samo želim da što brže prođe. Još uvijek sam u tripu da se to nije dogodilo, i zbilja bi željela da nije.
YOU ARE READING
Ti i ja
Short Story"Samo ti i ja i nasa pogleda dva." Početak pisanja: petak, 15. svibnja Kraj pisanja: ned. 15. listopada Best rate: #1 in short story
