Soba123

Part 1

Engleska,1869.

George je sjedio u svojoj radnoj sobi kao i uvijek rješavajući svoje račune. Bio je to bogat bankar prosjede kose i velikih zastrašujuće žutih očiju. On i njegova žena Martha imali su svega osim djece jer je George skrivao od Marthe veliku tajnu. Počelo je sve to kad je George bio mali, jednog lijepog dana igrao se šumom i naišao na predivnu bisernu ogrlicu i uzeo je,ta ogrlica pripadala je čuvarici šuma prelijepoj Kenay koja je proklela njega i njegove buduće potomke. Kletva je glasila"imat ćeš ženu,ugled,moć i novac,al ako budeš imao djece izgubit ćes ono do čega ti je najviše stalo!"George je mislio da su to puke budalaštine i nije se obazirao na to,sve dok mu jednog dana njegova ljubljena žena nije rekla da nosi dijete,tada su se počele događati čudne stvari.....

"George dušo?!" Martha ga je dozivala. Opet joj se to dogodilo,djete u njenoj utrobi tuklo je iznutra i nabijalo kao ludo i čuli su se čudni vriskovi iznutra što je nju zaprepastilo.

"Martha,molim te abortiraj to dijete,još ću i tebe izgubiti." rekao joj je George sav u suzama. "To dijete neće biti čovjek i kletva će se ispuniti,nećeš preživjeti porod."

"George znaš da je dijete sve što želim imati pa makar me ono i ubilo,rodit ću ga. pa makar ne bilo čovjek voljet ću ga jer je naše,jer je plod naše ljubavi. A ako umrem obećaj mi da ćeš ga voljeti i brinuti se za nj molim te!"

"Bojim se Martha ne želim te izgubiti,snaći ćemo se da izliječimo dijete i da tebe zadržima,zatražit ću milost od Kenay da me liši kletve. "