Soba123

Part 10

Kad sam se napokon probudila odlučila sam se odmah uhaviti posla, nisam htjela gubiti vrijeme na gluposti. No bojala sam se saznati što stojo zatočeno u onok nepostojećoj prostoriji te sam odlučila prvo pomno istražiti sve prije nego riskiram vlastit život zbog nečeg šta me se nije trebalo ni ticati. Otišla sam u knjižnicu, iskoristila sam priliku za to dok su moji otišli u obližnji grad kupovati namještaj. Ušla sam u prašnjavu prostoriju i uhvatila se posla. Počela sam proučavati naslove knjiga koje su se nalazile na policama,sve je bilo vezano uz financije, bankarstvo i slične stvari. Nisam mogla pronaći ništa što bi mi pomoglo. Taman sam odustala od traženja kad mi je u oko zapela mala bilježnica koja je virila ispod stola. Bio je to dnevnik bivšeg vlasnika kuće. Stavila sam ga u džep i otrčala u svoju sobu jer sam čula tatin auto kako prilazi na parking. Krenila sam čitati, prvih nekoliko strana bilo je o tome kako mu je posao krenuo, kako on i žena planiraju dijete, sve je bilo idilično dok se nije desio preokret, koji je počeo odmah stranu nakon one u kojoj se spominjala biserna ogrlica koju je pronašao u šumi,o tome kako nije imao snage reći ženi za kletvu koja mu se desila dok je bio dijete,pisao je o kletvi, o Kenay- prektasnoj ženi iz šume, pisao je o ženinoj trudnoći, o njenoj smrti, o tome kako je on odgajao čudovište samo zato jer je tako obećao svojoj ženi na samrti, o tome koliko je on mrzio to čudovište i kako ga je odbijao zvati svojim sinom,o svojim planovima za samoubojstvo jer nije više mogao podnijeti tu bol koju je osjećao svaki put kad bi gledao u to stvorenje koje mu je oduzelo jedini razlog za životom i to je bilo posljednje. Stvarno sam se bojala, cijelo tijelo bilo mi je nakostrešeno od straha, nisam mogla vjerovati, od avih ljudi na svijetu ovo je baš mene dočekalo. Ustala sam se i otišla do zida nasuprot kreveta, te sam 3 puta lagano pokucala o zid, najednom su se s druge strane čula isto 3 udarca o zid. Odlučila sam na taj nacin komunicirati sa čime god se nalazilo tamo.
"Ako si stvarno tamo, ovako cemo: pokucaj 2 puta za ne i 1 za da može"
"Tup"
"Ti si Beastly zar ne?"
"Tup"
"Možeš li izaći odatle?"
"Tup-tup"-osjetila sam veliko olakšanje znajući da mogu mirno spavati bez da me itko živu odere u snu.
"Hoćeš li me ozlijediti ako otvorim?"
"Tup" i čulo se glasno jaukanje poput plača, kao da ga boli svaki centimear tijela i kao da jedva čeka izaći iz njega. Najednom sam se sjetila pisma koje se nalazilo na tavanu koje sam spremila ali nikad nisam pročitala.
" Beastly, pronašla sam nekakvo pisml mislim da je za tebe, našla sam ga na tavanu, želiš li da ti ga pročitam?"
"Tup"
" evo u pismu stoji: Dragi moj nerođeni sine, ja sam tvoja majka koju nažalost nećeš upoznati, tvoj otac morao je platiti za svoju pohlepu,no naplata za njegove greške bila sam ja,žao mi je što te ostavljam s njime znajući da te on nije sposoban voljeti, on smatra da je tvoje začeće krivo što ću ja umrijeti, no nisi ti kriv sine moj, želim da znaš da iako te nisam vidjela, nosila sam te ispod svog srca i u svojoj utrobi. Volim te, i nemoj dozvoliti da te zove Beastly, i njemu sam to rekla no već si i sam skužio kakav je, ti si Nathan, moj mali Nathan, iako nitko u to ne vjeruje ja sam dok sam te nosila i dok ovo pišem još si uvijek u mojoj utrobi, osijetim da u tebi ina ljudskosti i znam da za tebe ima spasa sine moj.... tvoja mama zauvijek"
"Tup-tup-tup-tup-tup"
"Nathan,to je jako lijepo ime, od sad cu te tako zvati, drago mi je Nathan ja sam Zoe"
"Zzzzz-ooooii"
"Nathan slušaj me dobro ja sam tu da ti pomognem, Kenay je rekla da sam ja odabrana da te spasim tako da molim te nemoj me ozlijediti ni mene ni moju obitelj, ja znam da ti to možeš, kao što je tvoja majka to osijećala tako i ja to osijećam, u tebi ima nečeg dobrog,jednostavno znam to.ne brini ne mogu te još izbaviti al uskoro hoću,dali znaš gdje se nalazi posljednji biser s Kenayne ogrlice?"
"Tup"
"Gdje?" Najednom se čulo slabušno tuckanje i kotrljanje po podu. Ajme ne posljednji biser je kod njega, moram probiti betonski zid kako bi došla do bisera, a tko zna šta je on zapravo, hoće li me ozlijediti, kako ću ja to?"