Soba123

Part 8

Ujutro sa prvim zrakama sunca Zoe se probudila totalno izbezumljena onim šta vidi. Na zidu nasuprot njenog kreveta slika,koja je bila u kući i prije nego što su se ona i njena obitelj uselili,bila je ukošena i na mjestu gdje je bila zakačena zid je bio ispucan. Ništa joj nije bilo jasno,sjetila se zvukova koju su je usred noći probudili. Prestravljena otrčala je u sobu svojih roditelja koja sw nalazila u prizemlju.
"Mama, tata,mislim da mi je netko bio u sobi noćas!! Moramo otići odavde!"
Mama-" Daj Zoe smiri se pa čuli bi da ti je netko bio u sobi!"
"Da, vraga bi čuli,7 katova je između moje i vaše sobe! Kažem vam,i slika se pomakla i zid je puknuo iii čula sam zvukove grebanja i zavijanja!!"
"Zoe vrati se u krevet pobogu 6 ujutro je! Šuma je iza kuće, možda je nekakva životinja bila vani, smiri se jitko nije bio u kući!"

Zoe,očigledno bijesna na svoje roditelje odlučila je uzeti stvari u svoje ruke. Otišla je istraživati kuću. Prelazila je iz sobe u sobu i sve je bilo mirno i tiho, sve sobe su bile prašnjave kao da ih netko stoljećima nije dirao. Otišla je na tavan na kojem nije bilo svijetla, uspijela je zapaliti nekoliko svijeća i uz pomoć njih i ručbe svjetiljke oprezno je pregledavala po starim stvarima koje su se gore nalazile. Našla je nekakvu omotnicu na kojoj je pisalo nešto no tinta je vremenom skroz izbljedila, jedino što se dalo razaznati bilo je veliko slovo B. Spremila je pismo u džep i nastavila dalje. Pronašla je predivne haljine koje je odlučila zadržati jer je jako voljela stare stvari i odjeću. Na dnu ogromnog kovčega punog haljina pronašla je mali biser koji je ispao iz nabora haljina. Uzela ga je u ruke i primjetila kako taj biser odasjava čudnom svjetlošću i bio je začuđujuće topao s obzirom na nisku temperaturu u kući zbog pokvarenpg grijanja. Spremila je biser u malu kutijicu koju je također pronašla. Išla je nastaviti sa svojim istraživanjem no u tom ju je prekinula mama.
"Zoe gdje si? Spusti se dole tata jos nije pregledao tavan neznamo dali je sigurno! Zoe?!"

Zoe se nevoljko spustila i otišla u svoju sobu. Cijeli dan prošao je mirno i tiho....makar koliko je moglo...
Mama cijela luda zbog seljenje i čišćenja natjerala je Zoe da joj cijeli dan pomaže u čišćenju i renoviranju. U dnevnom boravku na prašnjavoj polici s knjigama pronašla je fotografiju iste žene koju ima na slici na zidu u svojoj sobi i neki muškarac smrknuta lica. Ženi se ispod oka vidjela suza koja kao da je bila živa. Zoe je primjetila da je žena bila trudna, no trbuh joj je bio jako velik neuobičajen za trudnicu i vrlo čudna oblika.
Mama-" to su sigurno prijašnji vlasnici kuće, čula sam da je on bio bankar, da su mu žena i dijete umrli pri porodu te da je on sam sebi nedugo nakon toga oduzeo život. Zbog toga nitko sve ove godine nije htio kupiti ovu kuću, no to su besmislice. Pa što da se tu ubio? Sigurno ima pametnijeg posla nego da nas ganja po ovoj ogromnoj kućerini. Žena je bila prekrasna, malo liči na tebe Zoe, šteta što je umrla u takvim okolnostima."

"Mama ja sam na tavanu pronašla neke haljine,pretpostavljam da pripadaju toj ženi, jel bi mi ih mogla oprat? Stvarno su lijepe?"
"Može Zoe, ali morat ćeš sačekati jer znaš da u ovoj kući nema struje i da tek idući tjedan dolaze radnici ožičit cijelu kuću."
"Da nije dovoljno što sam morala napustit sve prijatelje nego ih još nemogu ni nazvat jer u ovoj rupi nemam di za mobitel napunit..."

Mama se na to nasmijala i nastavila s poslom. Zoe je otišla na kraj hodnika i naletila na vrata s ogromnim lokotom koji je na sebi imao velike količine prašine.
"Tata možes mi otvorit ta vrata ja nemogu a nemam ključ?"
" evo Zoe dolazim samo da pronađem velika kliješta."

Tata je došao s kliještime i prerezao lokot. Kad smo otvorili vrata vilice su nam ostale visi. Nismo mogli vjerovati što se nalazilo ispred naših očiju......