Soba123

Part 12

Ujutro sam se probudila prijećujući da sam jos uvijek u Nathanovoj sobi, te da on spava glavom naslonjen na mojim nogama. Lagano sam ga protresla"Nnnathan?"
"Ddobro jutroo Zoe" pričao je već mnogo bolje, kao da se veliki dio ljudskosti vratio u njega.
"Nathan jedeš li išta osim krvi i sirovog mesa?"
"Da naravno da jedem krv mi je samo za preživjet i budimo iskreni nije pre fina"
Primila sam ga za ogromnu zvijersku ručetinu i odvela u kuhinju. Činilo se sve normalno sjedili smo u tišini i jeli moj specijalitet: paštu s tunom.
Sve je bilo uredu, pojeli smo i otišli se prošetati prekrasnim no izraslim vrtom koji je izgledao ko džungla jer ga nitko stoljećima nije dirao.
Odjednom pogledam kraj sebe a Nathana nema.....brzinom munje izletio je na farmera koji je bio na vrlo udaljenom polju.
"Nathan!!" Vriskala sam iz petnih žila "Nathan stani!! Nemoj to rafit molim te nemoj" Nije se obazirao na mene već je samo letio prema njemu. Kad je došao na da ga farmer još uvijek ne može vidjeti iznenada je stao, ukopao se u zemlju. Trčala sam prema njemu trebalo mi je neko vrijeme da stignem do njega.
"Nathan nemoj to radit molim te nemoj."
"Oprosti Zoe, oprosti. Molim te idemo opasno je da sam mu u blizini."
Izgledao je razočarano i tužno.
"Nathan ponosna sam na tebe. U tebi je prevladala ljudskost danas si porazio zvjer u sebi."
Pogledao me širom otvorenih očiju, nije mogao vjerovati vlastitim ušima.
"Nikad mi to nitko nije rekao. Nisam ga napao jer ne želim ubijati a i ne želim tebe razočarati."
Čvrsto sam ga primila za ruku i vratili smo se u kuću.
Čim smo ušli u kuću Nathan se povukao u sobu u kojoj je bio zarobljen, sćućurio se u kutu prostorije.
"Nathan, uredu je, uspio si pobjetiti samog sebe nemoj se brinut oko toga. Moraš biti jak i nastaviti se boriti."
Samo je sjedio u tišini i gledao me tužnim očima. Sjela sam kraj njega i razmišljala kako da ga spasim kako da ga riješim kletve koju on nije ni skrivio niti zaslužio. Moram to napraviti, moram ga spasiti. On je dobra duša, sve ću napraviti da ga spasim, sve što je potrebno.
Ujutro sam se probudila shvativši da me je Nathan morao odvesti u moju sobu jer sam zaspala kod njega na podu. Ustala sam se iz kreveta i pogledala kroz prozor. Vani je ljevala kiša, sve je bilo tmurno i natopljeno. Ušla sam u kupaonu i otišla se istuširati. Razmišljala sam koliko se moj život pomijenio. Prije tjedan dana bila sam normalna studentica. Sad u novon gradu, novi faks, novi ljudi,novo sve. Prije tjedan dana mučilo me kako izgledam, što ljudi o meni misle, koji dečko je zgodan....a sada? Sada stojim tu u stoljećima staroj kući spašavajući čovjeka koji je zbog pogrešaka svoga oca postao zvjer. No ipak nije toliko loše, Beastly je poseban, ima nešto u njegovim očima koje me zovu da ih promatram, način na koji se drži, njegov temperament i karakter. Privlači me to, kako me takva zijer može tako privlačiti. Želim biti blizu njega, moram.moram ga spasiti.