ANGEL FROM HELL

Love

Pogledali smo se u oči i oboje smo znali što slijedi.Opet smo se nagnuli jedan prema drugom no u tom trenutku moja sestra Lily uletila je u sobe jer je željela posuditi moju maskaru.

Lily:"Upss,sorry sister nisam znala da imaš društvo."

Paul se samo nasmijao.

Ja:"Pa sad kad vidiš da imam odlazi iz moje sobe." (POGODILA SAM JE JASTUKOM)

Lily:"Dobro sam do uzmem maskaru i idem." (NAMIGNE MI)

Kad je Lily otišla iz sobe Paul je ustao i ponovno me poljubio.Osjećala sam se predivno i ništa drugo mi u tom trenutku nije bilo na pameti.Kad je otišao odmah sam javila Kristini što je dogodilo.Kad sam završila razgovor s Kristinom sjetila sam se riječi onog čovjeka.Još nisam shvaćala zašto mu ja tako smetam i što točno želi učiti Paul-u i njegovoj obitelj.Nakon sat vremena nazvala me Paul-ova mama.

Ona:"Lea draga jel Paul još uvijek kod tebe?"

Lea:"Nije otišao je kući prije više od jednog sata.Zašto,što nije došao kući?"

Ona:"Nije,jako se brinem.Znaš li možda gdje je?"

Ja:"Ne,ali idem ga potražiti."

Ona:"Hvala ti! I ja idem u potragu.Javljaj mi detalje."

Ja:"Naravno i vi meni."

Ona:"OK.By."

Ja:"By."

Bila sam jako zabrinuta.Nemogu ga sada izgubiti ne sada kad smo se konačno pronašli.Izašla sam na ulicu i počela tražiti.Nije ga nigdje bilo.

+zazvoni mi mobitel*

Bila je to Paul-ova mama.

Ona:"Lea,pronašli smo Paula dobro je.Kaže da je naišao na nekog prijetlja pa su se malo zapričali.Nije bilo razloga za paniku."

Ja."Odlično.Pozdravite ga.By"

Ona:Hoću.By"

Kad sam došla u kuću osjetila sam neku čudnu vibru.Kao da se u ovom trenutku nešto događa.No nisam se obazirala na taj osjećaj.Još nisam mogla vjerovati da sam se poljubila s Paul-om. Moja sreća je bila toliko velika da sam počela pjevati iz sveg glasa te nisam čula mobitel koji je zazvoni barem jedno 100 puta. Pjevala sam i pjevala do kasno u noć.Od silnog umora sam zaspala.Ujutro sam se probudila opet s onim čudnim osjećajem.Povela sam svog zlatnog retrivera Rocky-a u šetnju.Svi su me gledali s nekim sažaljenje ali ja nisam znala zašto.Vratila sam se kući pojurila u školu jer sam već kasnila.Tamo su me također svi gledali nekako čudno.Nisam znala što se događa i to me izluđivalo.Došla sam u razred na vrijeme,no nije bilo Harry-a.Zaključila sam da je bolestan jer se bio žalio da ga boli glava.Na odmoru mi je Kristina prišla.

Ona:"Kako si tako vesela,kako nisi tužna.Znam da si se poljubila s Paul-om ali..." 

Ja:"Zašto bi trebala biti tužna što se događa recii miii."

Ona:"Pa poslala sam ti SMS jučer."

Ja:"Zbilja??!"

Ona:"Da."

Nakon razgovora s Kristinom postajala sam sve tužnija i tužnija.Nisam mogla vjerovati svojim ušima.Nisam željela čuti to to nije bilo moguće to se ne događa.Bila sam užasnuta...To se nije smjelo dogoditi....