Zbog jedne ljubavi

3.

Pokazao je prstom na mene. Taj gol je bio za mene. Okrenula sam glavu i čvrsto stisnula zube. Ne,ovo mi sada ne treba. Previše je novinara. Istina da sam jedna od njih i da će me šefica sutra tražiti članak,ali ne mogu ja to.
Prije ću pisati članak o tome kako sve ovo nije istina. Ili će me ona stisnuti i morati ću napisati sve što mi je na duši. Ne želim da svi znaju za moju prvu ljubav,prvu bol.

***
Sve one moje misli si se ostvarile. Portali su se raspisali o meni. Prvo o tome kako je Pjaca zabio gol za mene,a onda kako je Kožulj pokazao na mene nakon što je uz pomoć Bašića zabio gol.

"Možeš li mi objasniti ono?"
Nije mi djelovao kao da je ljut,ali dobro znam da je to bio.
"Kunem se da ne znam. Inat. Samo to."
"Hej,mila. Samo se šalim. Znam da si moja. Zašto nisi stavila prsten danas?"pogledam na ruku i shvatim da sam ga nekim čudom ostavila u torbici.
"Avion. Znaš da moraš sve skidati tako da sam zaboravila. Oprosti."
Uzmem prsten iz torbice i Marko mi ga uzme i stavi na prst.
"Vidiš,već je bolje. Djeluješ mi umorno."klimnem glavom u znak potvrde.
"Onda idemo kući. I meni je potreban san."poljubi me u čelo i zajedno krenemo prema našem stanu.
Nisu prošle ni dvije minute,a mobitel mi je ludio. Šefica,nepoznati brojevi na koje se ne želim javiti i poruke. Odlučila sam na pisati objavu na Instagramu. Pronašla sam jednu našu zajedničku sliku i ispod nje sve što mi leži na srcu.

"Budući da sam vidjela medije kako mnogo toga pišu o meni, želim reći da mnogo toga nije istina. Kako već svi znate,Marko i ja smo zajedno malo više od godinu dana. To što je na današnjoj utakmici nakon gola,Zvonimir Kožulj pokazao na mene,ne znači da je rođena nova ljubav i slične gluposti moje sam pročitala. Zvone i ja smo prijatelji iz djetinjstva. Zajedno smo odrasli i nakon srednje svatko je otišao svojim putem. Molim Vas da ne pišete gluposti i ne pokušavate stvoriti nemir u našim životima."

Završila sam. Nemam više vremena i volje opravdavati se nekome. Nije bilo ni potrebno to,ali željela sam samo napisati ono što mi leži na srcu.
Vidjela sam da je Marko tijekom vožnje objavio jednu našu sliku i odmah mi je bilo lakše. Ne želim dodatan stres. Svejedno ne znam što želim,a što ne. Još sam uvijek ipak malo zbunjena zbog svega i to što sam čula da nas je moja majka zapravo rastavila. Ne znam zašto je imala potrebu da rastavi nešto što se sastavljalo gotovo cijeli moj život.
"Opet razmišljaš o tome što se dogodilo? Zašto se zamaraš time? Prošlo je. Vidi,ako se u bilo kojem trenutku premisliš i želiš mu se vratiti,razumijeti ću. Stvarno. Nisi ti kriva kao ni on,Diva. Samo želim da budeš iskrena. Voliš li ga još uvijek?"
Ako mu kažem da,naša veza je gotova. Mi smo gotovi. I što onda? Da se vratim u Mostar i nadam se kako će me ona tamo čekati? Ne,imam još jedan ispit do diplome. Ne mogu to samo tako baciti u vodu. Moram ostato u Zagrebu još neko vrijeme.
"Predugo čekam odgovor, znači voliš ga?"
Odmahnem glavom.
"Ne,samo mi je glavom prošlo zašto bi moja majka to uradila."
"Lažeš i sebi i meni. Diva,budi iskrena. Neću se čak ni naljutiti. Bio sam spreman na to. Znao sam da će se prije ili kasnije dogoditi. Glupo je od mene što ti nisam prije rekao."
"Ne lažem. Marko,ne volim ga više. Kunem ti se."pogledala sam ga u oči. Suze mi se lagano nakupe ,ali čvrsto stisnem zube. Ne mogu sada plakati. Nisam toliko slaba. Moram mu pokazati koliko sam jaka.
"Lažeš me. Nikada me nisi ni voljela. Samo si željela zaboraviti njega. Priznaj! Priznaj nam to!"
Bijesno je udario po volanu i zaustavio auto.
" Od kuda sada to? Da ti možda nemaš drugu pa tražiš način da me ostaviš? Zato tražiš razlog? Onda me ostavi! Ne pričaj mi kako te nikada nisam voljela i da si mi zamjena! Od kuda ti to pravo uopće?"
Pogledao me očima punim suza. Nije u stanju nastaviti vožnju kao ni ja.
"On,sreli ste se. Priznaj!"okrenuo je glavu na drugu stranu.
"Volim te više od svega. Sada se on pojavi u mom životu i ruši mi sne. Želio sam otići u Juventus kako bi nam oboje bilo bolje. Želio sam da živiš kao kraljica pokraj mene. Da ikad svoj časopis ili stranicu na internetu. Ma što ti srce poželi. I što mi se dogodi? Sretnem njega. Govori mi kako su vas rastavili namjerno. Da me voliš,ali da nikada nećeš nikoga moći kao njega. Nije me molio da te ostavim,ali shvatio sam to i sam. Bolje ti je uz njega. Vrati mu se. Snaći ću se nekako."briše suze i pokušava biti jak.
Zagrlim ga i poljubim. Uzvrati mi poljubac. Osjećam naše suze na usnama.
"Marko,ne želim te ostaviti. Započela sam novu stranicu u svom životu. Nije mi više potreban."pokušavam ga uvjeriti,ali on ne odustaje od toga.
"Shvati,znam da ti je do njega. Nedostaje samo malo da ti se svi osjećaji vrate. Ne želim nas mučiti. Neka ovo bude prekid po dogovoru. Vrati se u Mostar,vidi. Ako bude išta,ne vraćam se,ali ako ne bude,ako ništa ne osjetiš prema njemu,uvijek će ti moja vrata biti otvorena. Sve što trebaš,samo zovi."
Želio je zagrliti,ali ga snažno odgurnem i izađem iz auta.
"Jebi se. Reci mi da želiš sam započeti karijeru. Ne traži drugi razlog!"
"Nisam mislio tako!"
Uhvatio me za ruku,ali se grubo otrgnem i počnem trčati. Ostao je u autu i kada sam se dovoljno udaljila,okrenem se i ugledam njega kako naslonjen na volan, plače. Srce mi se slama. Ne mogu nastaviti,ali ne mogu se ni vratiti.
Bol me guši. Osjećam kako mi se pluća stežu i nestaje mi zraka.
Pokušavam nekako duboko udahnuti,ali ne mogu. Bol je prejaka.
"MARKO!"uspijem vrisnuti i gubim svijest.

Marko P.O.V

Ne znam što mi se dogodilo da sam želio prekinuti tu vezu. Zvonimir kao da se ponovno ubacio u naš,odnosno njen život. Znam koliko ga voli i nisam mogao dopustiti da pati. Znao sam to cijelo vrijeme i nadao sam se samo kako će me konačno zavoljeti,ali svakog jutra kada bi se probudila i pogledala me pokraj sebe,vidio sam joj u očima da nije sretna. Oči pune tuge koje žale za njim. Mučio bih i sebe i nju da sam ovo nastavio. Znam koliko ga voli. Prokleto znam!
Čuo sam kako vrišti moje ime,a onda sam samo u daljini vidio njeni tijelo kako pada na tlo. Ostavio sam auto i potrčao prema njoj.
"Diva?Diva!" vrisnuo sam,ali ona se nije budila.
Puls je tu. Živa je,to je bitno. Uzeo sam je kao mladenku i odnio u autu,a zatim otišao do bolnice.

***

Bude me prve zrake sunce. Medicinska sestra dolazi u sobu.
"Dobro jutro."pozdravim je dok pokušavam ustati i normalno sjesti na stolac.
"Dobro jutro. Mlada dama još uvijek spava?"pogleda u nju i blago mi se nasmije.
"Spava. Koliko će ostati ovdje?"upitam je,a ona mi se ponovno nasmije.
Što je toliko prokleto smiješno?
"Kada se probudi,može kući. Doživjela je samo veliki šok. Previše stresa je u njenom životu. Treba joj malo odmora."
Sada više nema osmijeha. Na tren sam pomislio da je možda čak i trudna. O Kriste, volio bih to dijete više od svega. Problem je sada naš odnos. Komplicirano je i ne znam na čemu smo.