Zbog jedne ljubavi

1.

Srednja škola je za nas od danas završena priča. Toliko smo ti čekali i evo nas sada. Još samo ovo ljeto biti ćemo zajedno,a kasnije tko zna. Majka ga je upisala godinu dana kasnije u školu,a onda kako ne bi godinu prije završio i mene ostavio,napravio je veliku grešku za sebe i pao razred. Rekao je da je to samo dokaz koliko me voli.

Zajedno smo krenuli u srednju. Ista srednja škola,isti razred i klupa u kojoj smo proveli četiri najljepše godine našeg života. Volim ga više od svega. A tko i ne bi?
Kada ste od rođenja zajedno,doslovno,dan bez te osobe vam nije dan. Kao da ga nešto upropasti. Tako je i krajem osmog razreda dogodila ljubav. U srednjoj školi je bila svima poznata i pričalo se čak da su i ljubomorni na nas. Kažu da nikada nikoga nisu vidjeli da se tako voli od malih nogu.
"O čemu razmišljaš?"upita me dok zajedno sa ostatkom razreda hodamo prema gradskom parku gdje će danas biti koncert za kraj.
"O nama. Strah me da ovo nije kraj."pusti moju ruku i povuče me bliže sebi. Utisne maleni poljubac u moje čelo i nasmije se.
"Ništa mi nije bitnije od nas dvoje. Dobio sam poziv u Hajduk. Želim da u Splitu upišeš fakultet."nasmije mi se.
Znala sam da ćemo tako biti zajedno.

U svemu tome postojao je tada jedan veliki problem. Uspjela sam upasti u Split,ali moja majka je željela da upišem u Zagrebu i nije me htjela pustiti. Rekla je da momaka ima svugdje,ali dobrog fakulteta rijetko gdje. Nije znala koliko ga volim i koliko je baš ta njena zabrana utjecala na nas i našu vezu. Dva grada previše udaljena,previše obaveza koje su nas dovele do kraja. Da je samo znala koliko sam noći zaspala u suzama i molila se da ovo što prije završi samo kako bi se vratila u Mostar.
Prošla je prva godina i vratila sam se u Mostar na dva mjeseca. Nisam očekivala da će se to dogoditi.

Put me iscrpio. Željela sam samo da se bacim na krevet i što brže utonem u san,a zatim sutra kada ustanem nazovem taj poznati broj i nadam se da je u Mostaru.
Umjesto toga,kada sam došla kući,majka mi je naredila da sjednem za stol i rekla mi kako moramo obaviti jako bitan razgovor. Nisam znala o čemu je riječ,ali odlučila sam je poslušati.
"Zvone ima zaručnicu. Znaš li to?"
U tom trenu sav moj svijet se srušio. Vatra je gorjela od bijesa u meni,a suze nisu pomogle da se sve to ugasi. Bez riječi sam izašla van iz stana. Iz džepa trenirke uzela sam slušalice,pustila našu playlistu i odlučila trčati sve dok mi te misli ne nestanu iz glave.

Da mi je pomoglo? Da,ali tek trećeg dana. Drugo jutro sam ustala ranije nego ikada i ponovno otišla na trčanje. Navečer u staru dvoranu na trening. Nisam uspjela odraditi trening do kraja. Sjećam se riječi trenera kao da mi je prije pet minuta to rekao.
"Bijesan um je ograničen um. Idi kući i kada se smiriš vrata dvorane će ti biti otvorena."
Ponovno ni njegove riječi prođu kroz glavu.
Ne znam zašto se vraćam ponovno u prošlost. Trebala bih je ostaviti tamo gdje joj je i mjesto.
Možda zbog datuma? Danas su dvije godine kako nas više nema. Od toga dana mu se ne javljam. Obrisala sam Facebook, promijenila broj.
"Ljubavi,doma sam!"obrišem suze i ustanem. Ne želim da me vidi ovakvu.
Potrčim do kupaonice i umijem se.
"Hej."poljubim ga.
"Diva,cigarete?"namršti se.
Na to sam zaboravila. Ostavila sam i pepeljaru i kutiju u našoj sobi. Sigurno će poludjeti.
Osim što su dvije godine kako mi ne postojimo,tri su kako je moj otac otišao zauvijek.
"Pušiš samo kada..o žao mi je. Zaboravio sam. Dođi."suze mi ponovno napune oči.
Zašto se moj život svodi samo na tugu? Pitanje je vremena kada će on shvatiti da ga ne volim tako puno kao što on misli. Nisam sigurna više ni da li ga volim. U godinu dana ga nisam uspjela nešto previše zavoljeti,ali mislim da nikada nikoga ni neću kao što sam njega. To mi je glavni i najveći problem ikada. Strah me da mi se ponovno isto ne dogodi. Sada kada se priča kako bi Marko mogao otići igrati u Juventus,ponovno mi sve prolazi kroz glavu i ponovno onaj strah.
"Treba ti topao tuš,a onda čvrsti zagrljaj i puno sna. Sutra putuješ za Mostar,zar ne?"klimnem glavom. Nemam snage odgovoriti mu.
"Volio bih da mogu ići,ali znaš da imam utakmicu."
"Sve je u redu, ići ću sama. Ne brini."blago se nasmijem i zatim ga povučem za ruku prema kupaonici. Treba mi vrući tuš i noć u njegovom zagrljaju.