Zbog jedne ljubavi

8.

Sanjao sam noćas da te nemam...

Diva P.O.V

Budi me nježan glasić. Otvaram oči i pokraj kreveta ugledam najdivnije maleno biće. Dok drži medvjedića jednom rukom,drugom prekriva usta tijekom zijevanja.
"Dođi ljubavi."poljubim je u čelo i odmaknem se malo tako da idem mjesta između nas dvoje.
Zvone je mirno spavao,a Dora me pogledala onim predivnim okicama. Njene oči brzo se napune suzama.
"Mila, zašto plačeš?"zagrli me i uroni lice u moj vrat. Pokušavam je utješiti i nadam se kako neće probuditi svog oca.
"Sanjala sam ružan san. Tata je otišao."šmrcne.
Pomilujem je po kosi i poljubim u čelo.
"Ljubavi,to je samo ružan san. Ne brini,sve će biti ok. Vidiš da tata ovdje spava,a sada je vrijeme da i ti nastaviš spavati."pogledam na sat.
Tek je pol pet. Razbuditi ću se i onda mogu zaboraviti da ponovno zaspim.
Dora je napokon zaspala,ali ja više nisam mogla. Ustala sam i otišla na balkon. Po navici,zapalim jednu i misli ni odlete daleko. Nažalost,predaleko da bi ih mogla kontrolirati.
Vraćam se u prošlost. Marko. Kako je mogao godinu dana glumiti mi ljubav? Nisam ni ja bila ništa bolja,ali on je stvarno dobro to odglumio. Ne zanima me koliko je sati, želim znati istinu.
Pronađem njegov broj u imeniku i dalje se nadam da je isti.
"Diva,drago mi je što zoveš. Kako si?"
"Oprosti ako sam te probudila,ali nije mi jasno kako si mi godinu dana mogao lagati da me voliš? Bilo bi mi lakše da nisam ništa osjećala prema tebi."
Udahne glasno. Čujem to.
"Dušo,tko zove?"ženski glas,a zatim i osmijeh. Ima drugu.
"Vrati se u sobu,imam bitan razgovor."pričekao je malo da se vrati u sobu,a zatim nastavio.
"Volio sam te više od ičega,ali nisam ti smio nikada to pokazati. Takav je bio dogovor. Godinu dana pokraj tebe,osigurati će mi odlazak u Juventus. Saznali su da sam ti rekao kako su svi namjerno bili protiv tebe i njega. Ozlijedio sam se na treningu. Dovoljno jako da ne mogu igrati sljedeće dvije godine,a zatim me dočekao papir na kojem piše da više nisam njihov igrač. Sve samo zato što sam tebi otkrio."
Suze mi se same pojave. Zajecam. Boli me što sam bila samo neka prekretnica. Lagali smo jedno drugo godinu dana,glumili da smo par iz snova,a nismo bili ništa od toga.

Zvone P.O.V

On,one se vratio u naš život. Nisam se mogao gledati kako pakira kofere i da sobom vodi našu djecu. Kada malo bolje pogledam,Dora je kopija Marka. Kako to nisam prijetio ranije? Pet godina me laže. Živim u prokletoj laži.
Nadam se da su barem Tino i Zora moji. Sreća sva što je..

Moj dan prekida njen glasan vrisak. Dlan mu padne na čelo. Noćna mora i kao rezultat,mokar sam kao miš. Diva i dalje vrišti. Očito da je moram probuditi iz ove noćne more.
"Diva,sve je ok. Ljubavi.."lagano otvara oči i zbunjeno me pogleda. Suza klizne niz njen obraz. Poljubim je u čelo i približim joj se.
"Sanjala sam..da se vratio u naš život. Želio mi je uzeti naše dijete,Zvone. Ti i ja smo imali dijete. Dora."
Dora? Isto ime sam i ja sanjao!
"Ljubavi. To je samo san. I ja sam sanjao nešto slično. Također kako se vratio u naš život,ali želio mi je uzeti tebe i troje naše djece. Dora je bila najstarija,a zatim Tino i Zora."pokušavao sam je smiriti,ali nije mi uspjelo. Plakala je kao malo dijete.
Shvaćam je. Strah da ponovno ne izgubimo ono što smo radili godinama. Morao bih biti pravi gad da je ostavim takvu kakvu ju je on. Slomio ju je,rastavio je nas. Uzeo mi je ono što mi je pripadalo i prije.
Poljubim je u čelo.
"Ovoga puta nas ništa ne može rastaviti. Obećajem ti to. Sada si moja zaručnica i imamo još jedan korak,a zatim ćeš postati moja žena. Želim da budemo obitelj,da imamo obitelj."
"Zvone,volim te. Hvala ti na svemu. Želim isto,naravno. Hladan tuš? I ti si nešto loše sanjao?"nasmije mi se i poljubi me nekoliko puta na blic.
"Ne želim zamarati tvoju pametnu glavicu time. Hajde, tuš nas čeka."
Nasmijala se i brzo potrčala prema kupaonici kao da su svi problemi odjednom nestali.

***

Probudio sam se,a nje nije bilo pokraj mene. Omotao sam pokrivač oko struka i krenuo prema kuhinji u nadi da ću je tamo naći. Kava je bila kuhana,ali nje nije bilo. Sigurno je na balkonu.
Imao sam pravo. Sjedila je samo u mojoj majici,sa šalicom svoje kave u rukama i cigaretom koja je trenutno bila u pepeljari. Pratila je lišće kako pada. To ju je znalo umiriti kada je bila malena. Nebo je bilo tmurno,samo što nije kiša. Otvorio sam vrata balkona i sjeo ma klupicu pored njega. Poljubio sam je u obraz,a ona me pogledala očima punim tuge.
"Da zaboraviš na san?"spustila je pogled.
"Nije u tome problem."rekla je tužno.
"Nego u čemu?"
Nasmijala se i poljubila me.
"Dino i Alma će se vjenčati. Nadam se da se neću udebljati previše."nasmijala se i zagrlila me.
"Čekaj,Diva! Misliš li ti to?"klimnula je glasom i skočila mi u zagrljaj.
"Nisam 100% sigurna,ali mislim da da."
Učinila me najsretnijim čovjekom na svijetu. Dogodilo se upravo ono o čemu smo pričali kao djeca.

Oke, napišem nastavak, Watt mi ga obrise pa piši ponovno -.- Nemam pojma gdje sam stala ni koje sam već napisala,a koje ne. Tako mi je obrisalo i onaj dio gdje se oni zaruče,a nisam ni primijetila.