Zbog jedne ljubavi

11.

24.12.2016.

Diva P.O.V

Iskreno,ne znam da li sam se veselila ovom danu ili ne. Toliko obaveza da ne znam što bih prvo. Mislim da povratak u Mostar nije bila tako bajna ideja,ali kada možeš posjetiti obitelj ako ne za Božić?
Dino i Zvone su se mučili oko jelke. Pokušavali su je unijeti u kuću,ali bila je prevelika za naša vrata. Trebali su me slušati kada sam im rekla da je prevelika i da će imati dodatnog posla oko grana kada shvate da ipak nije malena, već ogromna.
"Mila,treba li ti pomoć oko kolača?"pogledam majku.
Bolesna je. Vidim joj u očima koliko pati. Sigurna sam da manje pati od bolova nego od onoga što nam je učinila. Zvone je prešao preko toga. Kaže da moram i ja te da ću žaliti ako joj ubrzo ne oprostim. Ozbiljno je bolesna i nitko ne zna koliko će još izdržati.
"Idem po Almu. Samo za deset minuta ugasi pećnicu,ok? Ako me nema duže od pola sata,slaži nešto njima. Ima još jedna osoba s kojom prije želim porazgovarati."poljubim je u obraz i na izlazu uzmem kaput. Prebacim ga brzo preko ramena i zakopčam ga.
"Nadam se da će jelka biti u kući kada se vratim."
Brata udarim po ramenu,a Zvonu na blic poljubim i uđem u auto. Da,dogodilo se čak i čudo. Zvone me nagovorio i tako sam položila.
Prebacim pojas i zakopčam ga. Zvone me preplaši kada se nasloni na stalo od vrata i pokuca. Spustim prozor i tražem da mi kaže što misli.
"Pazi kako voziš."vrhom prsta dodirne mi nos,a zatim me na kratko poljubi i vrati se Dini da mu pomogne u akciji "Kako da stvaim jelku u kuću,a da ne slomim sve ispred sebe?"

Lagano dodajem gas. Po Almu ne moram još ići. Bio je to sve dio dogovora za koji momci ne smiju znati.
Pažljivo parkiram ispred groblja. Kupujem dvije bijele ruže i dva bijela lampiona.
Prolazim redovima. Nije me ovdje bilo šest mjeseci. Nije se mnogo toga ni promijenilo,samo što je na svu žalost sve više imena ispisano na mramornim pločama.
Pronađem ime svog oca i jedno ime čije tijelo još uvijek nije nađeno. Bio mi je to brat kojeg nažalost nikada nisam imala priliku upoznati. Prvo dijete koje je sa samo sedamnaest godina odlučilo otići u rat i braniti svoju zemlju. Bio je mlad i neiskusan. Želio je biti kao otac, želio je spasiti svoju domovinu,pomoći joj. Majka mi je davno pričala to, želio je prvo ostati,ali kada je vidio oca,njegovu želju više ništa nije moglo ugasiti. Otišao je i ostavio majku i brata,Dinu,koji je tada imao samo dvije godine. Te godine kada je on nestao,rodio se Zvone. Tiho bi sada imao 42 godine. Ne mogu jednostavno vjerovati. Kasnije je majka željela još jedno dijete kako Dino ne bi odrastao sam i eto mene.
"Tiho, žao mi je što te nikada nisam upoznala,ali to ne znači da ne zaslužuješ bijelu ružu. Nadam se da ćemo jednom pronaći tvoje tijelo. Majka nam je bolesna. Ne znam što ju je snašlo. Valjda godine. Nije lako imati 63 godine. Možeš li vjerovati? A ja imam tek 22,a Dino će 27. Zašto imam cijeli život osjećaj kao da je stariji od mene samo godinu ili dvije? Tata, željela sam ti reći da smo Zvone i ja sada oke. Zaručeni smo,ali više od toga ništa. Majka je stvarno jako povrijedila time što je rastavili me od moje ljubavi samo kako bi Dino završio konačno taj fakultet koji je navlačio godinama. A Marko? Naišao je i iskoristio priliku da ode u bolji klub,ali samo ako mu ja budem cura. Ne razumijem stvarno čemu to. Voljela bih da ste oboje ovdje s nama. Da gledate naš dvoje kako rastemo i kako već i sami gradimo svoju obitelj. Sigurna sam da će Dino uskoro reći kako će postati tata,a vjeruj mi da to i Zvone već želi. Ipak cijeli život pričamo i maštamo o tome. Moram ići. Alma me gotova,a i ne želim da Dino pomisli nešto. Volim vas i nadam se da će Tiho uskoro biti ovdje."poljubim očevu sliku,a zatim i od brata. Nije ne bilo zadnji puta,ali zadnji puta ni ja,a ni Dino nismo znali da nismo jedina djeca naših roditelja. Majka nam je to otkrila nakon više od 20 godina.

Alma me čekala ispred svog stana. Nasmiješila se kada me vidjela. Znala je dobro gdje sam bila tako da me samo čvrsto zagrlila i rekla kako će sve biti u redu.
Ispričala sam joj kako Zvone i Dino pokušavaju ugurati jelku u kuću,ali kako je prevelika.
Nadam se da je majka ugasila pećnicu. Nervozno sam vozila prema našem stanu. Imala sam osjećaj kao da se nešto dogodilo.
Mislim da sam čak bila i u pravu. Nešto se majci dogodilo. Zvone me samo zagrlio,a Dino se nasmijao.
"Što vam je? Jeste normalni? Pustite me unutra!"
Ali njih dvojca su stajala kao zaštitari. Istina da je jelka još uvijek bila vani.
"Po naređenju gospođe Marije,Diva i Alma ulaz vam je zabranjen do daljnjeg!"
Dino se šalio s nama,a meni je još uvijek ono najgore prolazilo glavom.
"Ne glupirajte se i pustiti nas unutra."zapovijedi im .
Zašto se uopće i borim s njima kada znam da sam jača i da ih mogu maknuti samo tako? Diva, žensko si. Javlja mi se glasić u glavi.
"Mama je zaboravila ugasiti pećnicu kao što si joj rekla i tvoji kolačići su ispali malene crne kuglice tako da pokušava sanirati štetu."
Njima je to bilo smiješno i zabavno,ali meni nije ni malo.
Proguram se između njih i uđem u kuhinju.
"Oprosti mi kćeri,nisam htjela. Stvarno nisam. Jednostavno sam zaboravila."
Pokušavala je trčkarati po kuhinji i riješiti problem.
Uhvatim je lagano za zapešća i pogledam se u oči.
"Nema veze. Svakom se može dogoditi. Hajde,uzmi čaj i sjedni ispred televizije. Pogledaj svoju seriju,a Alma i ja ćemo napravit kolače i sve što treba,ok?"poljubila me u čelo.
"Tako si dobra prema meni,a nisam to zaslužila."
"Oprostila sam i zaboravila na sve. Ne brini."poljubim je u čelo,a zatim uzmem šalicu čaja koju odnesem do dnevnog boravka.