13.

308 14 0
                                    

Četiri mjeseca kasnije.

Prvi puta sam osjetila kako se pomaknula. Slučajno.  Cijelo jutro držim ruku na trbuhu u nadi da ću osjetiti nešto,ali kao da još spava. I to sam mislila sve do trena kada Zvone prvo poljubi trbuh,a zatim joj počne pričati .
"Jutro malena moja. Znaš,tvoja majka je postala jako komplicirana u trudnoći. Pogotovo kada je saznala kako će tvoj ujak dobiti blizance koje je ona oduvijek htjela. I to dva dečkića! Znaš, razmišljao sam o imenima. Tvoja majka se naravno ne slaže,ali mislio sam kako bi Zola ili Lora.. Udarila me na Zola! Sviđa joj se."
Dok je on s njom pričao o imenima budući da je dama odlučila uredno ne pričati danas,osim kada je otac i pitanju. Na to pričanje mislim ovo udaranje. Recimo da mi to zovemo nekim komuniciranjem.
Uglavnom, razmišljala sam o utakmicama koje su iza nas i one koje dolaze.
U veljači su imali samo dvije utakmice i to protiv Splita i Istre. Sa Splitom su izjednačili. Prvo je domaćin zabio gol,a zatim je Erceg izjednačio.
Druga utakmica u veljači igrala se na Poljudu i savladali su Istru sa četiri gola. Zvone nije bio strijelac. Erceg,Vlašić,Said i tko drugi nego Futacs. Taj momak zabija golove doslovno u zadnji tren. Treći mjesec nije bio previše bajan. Na početku mjeseca, Osijek ih je savladao 2:1. Naravno, naša zadnja minuta je zabila gol,ali to nije bilo dovoljno. Valja napomenuti da Pušnik više nije trener. Sada je Joan. Manje mi je simpatičan,ali šta ću. Nadam se da su hormoni u pitanju.
Nakon teško udarca Osijeka, Rijeka nije bila ništa bolja,ali barem je završilo 1:1. Protiv Lokomotive nitko ništa,a nije da je tako lak protivnik. Inter Zaprešić je poražen sa razlikom od tri gola,ali je i on uspio zabiti jedan gol.
Četvrti mjesec završio je dobro. Jedna utakmica izjednačeno i tri pobjedom. Slaven im je jedini zadao malo muke,ali zato se protiv Cibalie Zvone konačno trgnuo i zabio jedan gol od tri koja su na kraju bila upisana.
E sada, utakmica koju sam toliko čekala,a mogla sam je gledati samo preko TV-a i to u Split.
Derbi Hajduka i Dinama. Takav poraz još nisam vidjela i bilo mi je tako drago što su ih pobijedili na njihovom terenu da to nije normalno. Čak se i naša malena bebica pobunila.
  Zadnju utakmicu koju si igrali protiv Splita prije četiri dana,dobili su,a danas ih  očekuje Istra. Nije mi baš svejedno,ali nakon toga još dolazi nekoliko utakmica i Slaven u Koprivnici za kraj.
"Što misliš, hoćemo li biti dobri roditelji? Ha Zola?"
Mrštim se kada govori Zola. To ime mi se nikako ne sviđa! Još više se mrštim na to kada ju upita da li misli da ćemo biti dobri roditelji. Naravno da hoćemo! Zvone je odličan s djecom. Kako onda ne bi bili? Priča samo gluposti. Znam da ćemo biti najbolji roditelji te da ćemo djecu razmaziti kao što nitko nikada nije.
"Naša djeca će biti razmažena i imati će sve što požele. Zola će biti tvoja ljubimica,a Domagoj moj."pogleda me zbunjeno kada kažem Domagoj. Pa ako on bira za djevojčicu,ja ću za dječaka i kraj priče.
"Domagoj? Misliš da ću se truditi napravit dječaka? Želim imati samo djevojčice. Barem tri nakon Zole."
Molim? Koliko?
"Napravi si nekoj drugoj još tri. Želim još samo dječaka i onda ćemo biti predivna malena obitelj koja će imati sve."pokažem mu srednji prst,a majmun se nasmije kao da mu je drago.
"Da znaš i da hoću."
"Hajde,ako se usudiš samo. Slomiti ću ti te dvije grančice od nogu pa više nikada nećeš moći igrati."zaprijetim mu,a njemu je i dalje to previše smiješno. O Bože,koji je to majmun.
"Daj Diva,ljubavi jedina. Volim te cijeli život,misliš da mi treba druga? Uopće mi ne treba. Imam ovdje,s ovom predivnom osobom sve."ljubi mi nježno obraze.
"I da nadodam,Zola tvoja majka ima ogromna debela stopala i koljena tako da je sada jako ljubomorna."udarim ga jastukom i jedino što čujem nakon toga je njegov predivan smijeh. Zaljubim se po ne znam koji puta već i njega. Svaki puta sve više i više.

Zbog jedne ljubaviWhere stories live. Discover now