Zbog jedne ljubavi

9.

Budi me miris kave i cigarete. Zvone nikada ne bi zapalio cigaretu,a koliko se sjećam,nisam pušila jučer uopće. Ili možda jesam? San je bio grozan i ne sjećam se puno toga. Možda sam ipak zapalila jednu,ali otvori se prozor i više se ne bi osjetilo. Imamo goste. Predivno.
Odem do kupaonice i sredim se,a zatim odjebem nešto normalnije te odem do dnevnog boravka. Ugledam Tomu i Irenu. Očito da je Irena počela pušiti. Pozdravim ih da smiješkom na licu. Irenu poljubim u obraz,a Tomu samo zagrlim.
Čekaj,zaboravila sam da danas putujemo! Kvragu!
"Sada smo svi na okupu. Možemo krenuti?"upita Zvone,a ja klimnem glavom i približim mu se. Ostavi poljubac na mom čelu i pogleda Tomu.
Imam osjećaj da će se svađati koji će voziti do tamo. Trebali smo ići avionom. Bilo bi sigurnije.

***

"Diva, hoćeš li biti toliko ljubazna i prestati pričati ovom plavom majmunu stvari koje sam radio u djetinjstvu?"pogledamo me ozbiljno,a zatim vratio pogled na cestu. Nisam se mogla prestati smijati. Toliko je zapravo zabavno bilo. Ne znam kako Irena ne čuje ništa. Diva,plavušo. Ima slušalice normalno da ne čuje ništa.
"Oprosti,ali samo ovo još moram."pokušala sam reći to normalno,ali toliko mi je zabavno bilo da jednostavno nisam mogla.
Toma me gledao na tren ozbiljno,a onda se počeo i on smijati. Zvone je nekoliko puta preokrenu nezadovoljni očima,ali nije mogao ništa učiniti.
"Znači,imala sam možda šest tada. Zvone je imao osam i krenuo je u drugi razred. Nije želio ići u školu bez mene,a taj dan sam baš bila bolesna. Lažirao je svoju bolest,a kada je njegova majka otišla u ljekarnu,pobjegao je do mene. Igrao se u mojoj plastičnoj kuhinji i trudio se napravit mi juhu od koje bi mi bilo bolje. Moja majka naravno nije znala da Zvone laže,a njegova nije znala gdje je. I tu je dobio prvu kaznu."
Toma se smije i zezao ga da i njemu napravi čaj. Pridružila sam se želji da nam napravi čaj i pileću juhicu.
"A sada ćemo čuti jednu priču o našoj Divi."vragolasto se nasmijao i dobro sam znala što nam želi ispričati.
"O ne, nećeš tu. Imati tisuću priča!"
"Molim pozor. Bilo je to prije nekoliko godina. Mislim da je Diva imala tada 12. Nisam baš siguran. Spavali smo u šatoru,a ujutro smo otišli u moju sobu gdje smo si napravili noći šator od pokrivača. Zaspao sam ponovno,ali me mlada dama probudila. Vikala je kako krvari i kako će umrijeti. Pozvao sam mamu naravno i ona je riješila stvar,a Dive nije bilo nekoliko dana u školi."
Njih dvoje su urlali od smijeha,a meni sada nije bilo zabavno. Tada sam prvi puta dobila mjesečnicu. Mama mi nije prije pričala o tome. Mislila je kako sam još premlada i eto.
Sreća je što se Irena probudila i odlučila se uplesti u rat.
"Toma vam sigurno nije opisao svoj prvi let avionom. Vrištao je kao malena curica i cijelo vrijeme ne čvrsto držao za ruku. Mislila sam kako će mi slomiti sve prste."
Cijelim putem do Trakošćana smijali smo se događajima iz djetinjstva. Zvone i ja smo ih imali na tone,a Irena i Toma su prepričavali ono što su imali. Svejedno nam je bilo zabavno.
Prva ideja je bila da idemo negdje u Bosnu,ali to se promijenilo i sada putujemo za Zagorje. Obići ćemo Trakošćan i otići do Krapine da pogledamo tog pračovjeka. Njih dvoje će se sigurno pronaći među majmunima.

***

"Misliš da će napravit glupost danas?"pogledala me Irena.
Dok njih dvoje gledaju neku utakmicu, naš dvije smo odlučile zapaliti jednu na balkonu budući da je u sobi zabranjeni pušenje.
"Sigurna sam. Kada nisu na treningu ponašaju se kao da imaju deset godina. Za Tomu mi nikako nije to čudno budući da je mlađi,ali Zvone mi nije jasan."nasmijale smo se.
Na tren zamislim kako bi divan pogled bio ovdje nakon prvog snijega. Pogled je stvarno predivan. Vidi se dvorac i jedva čekam da ga sutra posjetimo.
Noć je postala hladna. Još dim ili dva i mogu ući unutra.
Irena se već bacila pokraj Tome. Očito da se samo mene čeka za film.
"Što gledamo?"upitam dok pokušavam otvoriti vrećicu u kojoj su kokice.
"Horor."odgovori Toma i pogleda svog najboljeg prijatelja.
" Ouija. Mislim da ne bi trebao biti strasan drugi dio."
Kako da ne. Na kraju ćemo svi četvero spavati na istom krevetu i biti ćemo zalijepljena jedni za druge kao da smo žvakaće.
"Vi ćete dva vrištati bolje od nas."Irena mi nabaci jednu peticu i obje se zadovoljno nasmijemo.
"Toma ti je uvijek tako hrabar da preplaši samog sebe kada vrisne."
Smijale smo se i šalile na njihov račun. Njima nije bilo ni malo zabavno,ali nasmijali su nam se na prvu strašnu scenu kada smo obje vrisnule i poskočile.
"Vidi kako su nam samo hrabre."Zvone se nasmije i ovoga puta Toma podigne ruku te njih dvoje nabace petice.
"Na kraju se mrtvi broje!"
Irena me pogleda i nasmije se. Znale smo da će do kraja filma oni bolje vrištati od nas dvije.