Srce Navigatora

Crni Ocean

Na zemlju Mračnog Mjeseca stvorio se CC-17 i Ana je potrčala prema letjelici.

Vrata su se otvorila i Aaron je izašao gledajući oko sebe.

''Jako smiješno.'' Ana je usporeno rekla.

Aaron ju je pogledao širom otvorenim i čudnim očima. Njegova kosa je bila neuredna. Htjela je nešto pitati, ali se našla u Aaronovom čvrstom zagrljaju. ''Oprosti.'' rekao je, glas mu je bio čudan. ''Tako mi je žao.''

Nasmijala se dok je držala glavu na njegovim ramenima. ''U redu je. Nestao si samo na minutu.''

Aaron se odmakao i njegove su ruke bile na Aninom licu dok ju je intezivno gledao u oči. Gledao ju je kao da traži nešto u njezinim očima.

Opet je bio tužan, taj užasan, tužan pogled koji se nalazio u njegovom pogledu govorio je Ani kako je bio tužan već dugo.

''Sve je u redu,'' Aaron je rekao uvjerljivim osmijehom. ''CC-17 je postao užasan.''

''Vidim.'' Ana je zločesto rekla. ''Gdje si otišao?''

Nakon pauze, Aaron ju je oprezno gledao. ''Nigdje, stvarno. Došao sam što sam prije mogao.'' rekao je približavajući se Ani. ''Samo zapamti, uvijek ću se vratiti nazad.''

Ana mu je uzvratila osmijeh. ''Nemoj to nikad više napraviti. Sve je to bilo novo za mene. Nije- nije mi se baš svidjelo.''

''Novo?'' Aaron je znatiželjno pitao.

''Nikad nisam bila negdje ostavljena sama.'' smireno je priznala.

''Nije baš zabavno.'' Aaron je rekao sa tužnim osmijehom. ''Vjeruj mi.''

Ana nije imala srca reći Aaronu da je nije imao tko ostaviti samu.

''Mislim da bi trebali krenuti.'' Aaron je brzo predložio.

Ana je pogledala zlatna svjetla oko sebe. ''Mislim da bi se trebala vratiti.''

Aaronove oči su se zadržale na Ani.

''Još jedno.'' Aaron je rekao usamljenim osmjehom.

''Još jedno…?'' Ana je ponovila za njim kao pitanje.

''Još jedno odlično mjesto. Možda samo jedna avantura.'' Aaron je predložio nadajući se da će Ana prihvatiti ponudu. ''I onda ako želiš, odvest ću te doma. Odmah nakon te avanture. Obećajem.''

Ana ga je gledala neko vrijeme zatim klimnula glavom. ''Može.''

Aaron se nasmijao te je pokazao rukom prema vratima letjelice. ''Nakon tebe.''

Vrteći očima, ušla je u letjelicu te je čekala da krenu.

***

Sa glasnim smijanjem, brzo su ušli u letjelicu i Ana je zatvorila vrata dok je Aaron pokaušao pokrenuti letjelicu što prije.

''Ovo je bilo blizu.'' Ana je rekla.

''Ovo je bilo predobro.'' Aaron je rekao nakon nje. ''Ništa nije bolje nego započeti dan s uzbuđenjem.''

''Uzbuđenjem?'' Ana nije mogla vjerovati što je Aaron rekao. ''Stražari su imali oružje. Skoro su nas ubili.'' Ana je pokušavala zvučati ljutito, ali se ipak nasmijala. ''Opet. Opet su nas skoro ubili.''

''Ej!'' Aaron je podigao obje ruke u zrak. ''Nisam ja kriv.''

''Pomazio si Princezu po stomku.'' Ana je skoro počela plakati od smijeha.

''Ali bila je tako mekana.'' Aaron je tvrdoglavo rekao. ''I imala je četiri noge. Mislio sam da je to njihov kučni ljubimac.''

Ana se glasnije smijala.

''Otkud sam mogao znati da je to bila prosidba?'' Aaron je pitao.

Na to, Ana je pala na koljena od smijeha. ''Ajme,'' hvatala je zrak. ''ti si stvarno budala. Što ću s tobom?''

Aaron ju je oprezno gledao dok se podizala s poda brišući suzu s lica.

Ana nije primjetila da je Aaron zadržao pogled na njoj. Podigla se sa poda te je sjela na jednu od kožnih fotelja. Opušteno se naslonila te je počela vrtjeti prsten na prstu.

Prošli su mjeseci od njihovog  još jedno koje se pretvorila u još dva, pa u tri i onda u još jedan tjedan. Posjećivali su svakakva mjesta.

Nakon što su posjetili Moulin Rouge u devetnaestom stoljeću, prestala je koristit riječ 'dom' koji se nalazi na Zemlji, njezin dom je sada ova letjelica.

Nije znala gdje se nalaze, ali je to nije ni zanimalo. Svaki put kad se zaustave i kada prođu kroz vrata uvijek je nešto novo, nešto nevjerojatno- često iznad njezinih zamišljanja.

Nakon dvadest i jednu godinu čekanja za nešto da se dogodi, odjednom ima sve. Svemir ispod njezinih nogu i ruka njezinog najboljeg prijatelja u njezinoj ruci. Ponekad se bojala da bi se jednog dana mogla probuditi i da će ovo sve nestati.

Trznula se iz svojih misli i vidjela kako Aaron gleda u nju, oči sjajne, pomalo izgubljene, ali još uvijek prekrasne ispod zlatnih svjetala. Aaron je brzo pogledao sa strane kada je Ana uhvatila njegov pogled te se fokusirao na konzole ispred njega. ''Gdje ćemo sada?'' uzbuđeno je pitao.

''Možemo se uvijek vratiti na Carta Vedru,'' Ana je rekla izazivajući. ''Uvijek sam željela imati kraljevsku prijateljicu. I mislim da bi vas dvoje bili lijepi par.''

''Samo ti izazivaj.'' Aaron je zakolutao očima. ''Kažem ti, mislio sam da je to njihov kučni ljubimac.''

Ana ga je gledala neko vrijeme, mogla se vidjeti znatiželja na njenom licu. ''Jesi li ikada bio…?''

Aaron ju je pogledao. ''Okrunjen? Naravno. Nekoliko puta. Nije baš zabavno kako zvuči.''

''Oženjen.'' Ana ga je ispravila.

Iznenađen pitanjem, Aaron se ukipio. Nakon dugog vremena gledanja u konzole, njegove su se usne pretvorile u mali osmijeh. ''Da.''

Ana je podigla obrvu iznenađena njegovom reakcijom na njezino pitanje. ''Kakva je bila?''

Aaron ju je pogledao, oči su mu bile crnije nego inače. ''Bila je briljantna.'' blago je rekao.  ''Na vrlo…intezivan način.''

Ana se nasmijala.

Nakon nekog trenutka, Aaron se ponovno fokusirao na konzole. ''Ti?'' pitao je.

Ana se nasmijala na to. ''O ne,'' rekla je. ''Nema šanse u mom mjestu.''

Aaron je bio zbunjen njezinim odgovorom.

''Iako mislim da nemam šanse ni ovdje jer smo se dosad susretali samo sa demonima koji su zvali stražare zbog tvoje slučajne prosidbe mekane princeze.''

Aaron se nasmijao ispod daha.

''Razmišljao sam,'' Aaron je rekao trljajući dlanove. ''Možda bismo mogli otići na Crni Ocean. Lijep je u ovo vrijeme godine, i ako imamo sreće možda naiđemo na gusare.''

''Gusare?''

''Da, prave gusare sa papigama i svime.'' Aaron je rekao. ''Što kažeš?''

Ana je klimnula i nasmiješila se. ''Odlično zvuči.''

Aaron se okrenuo prema konzoli i pritisnuo gumb.

***

Kroz kuglu punu tekućine, Žena u Bijelom je gledala, i čekala.