Srce Navigatora

Svjetli Mjesec

''Volim te.''

''Št-što?''

Shvativši da se probudio, Ana ga je čvrsto zagrlila. ''O moj Bože, uplašio si me.''

''Sjetila si se.'' Aaron se nasmijao i vrtio prsten na prstu.

''Svega sam se sjetila.'' potvrdila je.

''Oprosti.'' rekao je.

''Zbog čega?''

''Pa,'' Aaron se podigao iz ležećeg položaja. ''Tehnički sam napravio da si najtraženija žena u svemiru.''

Ana se nasmijala. ''Onaj tko posjeduje Srce Navigatora.''

''To je metafora, znaš.''

Ana je zavrtila očima. ''Naravno da znam.'' pomogla mu je da se ustane. ''Možeš li?

''Mogu.''

''Moj Aaron.'' šapnula je.

Aaron joj je uzvratio osmijeh. ''Moj svemir.''

Aaron se približio i poljubio je.

Nakon nekog vremena, Ana je prekinula poljubac. ''Trebali bismo-''

''Da.'' Aaron je rekao.

''Imam ideju. Ali,'' gledala je Aarona u oči. ''Moraš mi vjerovati, ali stvarno.''

Aaron se igrao s prstenom na prstu. ''Naravno.''

***

''Napokon, moja osveta je došla. O jadni Aarone, kako si lijepo mogao živjeti da me nisi ostavio. Ali budući da jesi. UMRI!'' hladno je govorila.

''Ne bih baš rekao.''

Okrenula se i otvorila je širom oči kad je vidjela Aarona naslonjenog na vratima.

''Ti-''

''Smiješna stvar je,'' Aaron ju je prekinuo. ''da nitko nije uspio, da me je stvarno teško ubiti.''

U njezinim očima se mogla vidjeti mržnja.

''Puno njih je pokušavalo, ali sam se uvijek izvukao, ali ovaj put nisam bio ja, bila je ona. Ona me ovaj put spasila.'' okrenuo je glavu prema Ani.

''Još uvijek si u zamci.'' rekla je. Ne možeš protiv mašine, i sada ću te ubiti.''

''Ne baš,'' Aaron se samouvjereno rekao. ''Što si ono rekla? Koje su dvije važne stvari, što su ono bile? Osveta i ljubav?''

Ostala je zbunjena.

''Uzela si osvetu, Amixa.'' smireno je rekao. ''Ja sam dobio bolju stranu te kovanice.''

''Slatki osjećaji.'' podrugljivo je rekla. ''Ali to ništa ne mijenja.''

''Ne, ali ti je odvratilo pozornost dovoljno dugo da nisi primjetila crnu rupu koja se upravo otvorila na tvojoj mašini.''

Okrenula se prema prozoru i gledala kako crna rupa polako prekriva Svjetli Mjesec. ''NE!''

''Znala si da će se jednog dana to dogoditi.'' Aaron je rekao.

''Ali kako?''

''Dobro je dijeliti genetiku sa svemirom, a i svemirska letjelica ima moć i energiju da stvori crnu rupu.'' Ana je ozbiljno rekla.

Aaron se nasmijao. ''Jesam li spomenuo kako volim kad govoriš tako.''

Ana ga je udarila po ramenu i nasmijala se.

''Ne.'' prekinula ih je. ''Ne biste to napravili. Vaša glupa letjelica će biti uništena u tom procesu.''

''Ne ako je izvučemo…'' Ana je gledala kroz prozor. ''… sada.''

I zvuk letjelice je ispunio prostoriju.

''Zašto to radiš?'' ljutito je pitala.

''Radim točno ono što si mi rekla.'' Aaron je odgovorio. ''Vraćam ti uslugu.''

Oboje su uskoćili u letjelicu i odletjeli ostavljajući Amixu. Gledali su kako zadnje dijelove Svijetlog Mjeseca guta crna rupa.

Ana je legla na pod i Aaron pokraj nje.

''Mogla bi mjesecima spavati.'' Ana je pospano rekla.

Sa smješkom na licu, Aaron je prolazio rukom kroz njezinu kosu. ''Sada možeš.'' rekao je. ''Možeš spavati stoljećima ako želiš. Imamo vrijeme cijelog svijeta.''

Ana se nasmijala i stavila glavu na Aaronova prsa.

''Mislima da smo upravo spasili svemir.'' Ana je rekla nakon duže pauze.

''Jesmo.''

Ana ga je pogledala. ''Ti znaš čudne riječi. Postoji li riječ za to?''

''Za što?''

''Spašenje svemira.''

''Naravno da znam.'' Aaron se nasmijao. ''Nedjelja.''

Nasmijala se. ''Znaš što.'' govotila je. ''Sada znam zašto sam jedinstvena.''

Aaron ju je zbunjujuće gledao. ''Zašto?''

''Zato što sam tvoja.''

Aaron ju je poljubio u čelo. ''Moja. Od prvog dana pa do kraja vječnosti.''