Srce Navigatora

Plava Kiša Lidre

Ana je zjevnula i rastegnula se, još uvijek napola budna pogledala je Aarona. ''Jutro.''

''Jutro!'' Aaron je raspoloženo odgovorio. Upravljao je sa konzolama dok je na licu imao nestašan smješak.

Ana ga je sumnjivo pogledala. ''Što je?''

Aaron se još više nasmiješio.

''Imaš taj pogled na licu,'' Ana je počela govoriti. ''Kao Pronašao sam planet gdje smo sto posto sigurni, ali obuci patike pogled.''

''Nope.'' Aaron je rekao. ''Ne patike. Možda neku deku za piknik.''

''Piknik. Odlično. A gdje idemo?''

''Lidra!'' Aaron je uzbuđeno izustio.

''Lidra?'' pitala je očarana njegovim etuziazmom.

''Plava kiša Lidre,'' počeo je objašnjavati. ''Najspektakularnija stvar u povijesti. Dogodilo se samo tri puta u cijelom svemiru, samo tri puta.

''Wow!'' Ana je bila iznenađena.

''Čuvao sam taj trenutak, samo jedanput sam mogao ići vidjeti to, ali nisam zbog sigurnosti. Ali danas, danas…'' Aaron je došao do nje uzimajući obje njezine ruke. ''Danas ćemo gledati kako nebo pada.''

Ana se nasmiješila njegovom sretnom licu, ali još uvijek zbunjena. ''Zvuči savršeno, ali… zašto danas? Što je toliko posebno danas?''

Aaron je pustio njezine ruke i nježno ih položio na njezino lice. Ana je imala osjećaj kao da joj se dah zaustavio u grlu.

''Zato,'' Aaron je rekao, osmijeh još uvijek na njegovom licu. ''Zato što ne možeš zauvijek imati dvadeset i jednu godinu.''

Ana je zatvorila oči i nasmijala se. ''Kako si saznao?''

''Da je tvoj rođendan? Uvrijeđen sam.'' rekao je sarkastično. ''Ja sve znam.'' rekao je i zagrlio Anu.

Ana je imala osjećaj kao da su već predugo zagrljeni, ali se osjećala tako sigurno u njegovom zagrljaju i nije se mogla zasititi toga. Kao ovisnost. Zatim se trznula i odmakla se nekoliko koraka nazad. ''Oprosti. Trebala… trebala bi se presvući u nešto… normalnije.''

***

Lidra nije bila ni blizu onome što je Ana zamišljala. Nebo je bilo ukrašeno različitim nijansama ljubičaste i srebrne. Bijela svijetla krasile su zemlju ispod njih. Ljudi su postavljali stolove pokraj prekrasne plaže.

Legla je na deku i gledala je zvijezde na nebu. Nije mogla zamisliti bolji način da proslavi svoj rođendan nego na zraku zabavljajući se s najboljim prijateljem.

Okrenula je glavu u stranu i promatrala Aaronov profil dok je on promatrao nebo. Izgledao je zamišljeno.

Odjednom se Aaron okrenuo u stranu i gledao je Anu točno u oči. Ana je osjetila čudan osjećaj u prsima, ali opet tako poznat dok je promatrala njegove oči. Toliko je bila zazuzeta gledajući njegove oči da nije primjetila da su se držali za ruke.

Ana je primjetila plave iskre u daljini. Nasmiješila se. ''Propuštaš.'' šapnula je. ''Propuštamo.''

Okrenula se ponovno na leđa i pogledala u slap svijetla iznad, plava kiša je padala na zemlju. Ana je bila očarana prizorom.

Aaron se nije micao, još uvijek je gledao Anu. ''Ništa ne propuštam.'' rekao je tako tihim šaputom da Ana nije mogla čuti.

Kiša je padala, ali nije bilo mokro, samo svijetlost koja je padala i izgledala kao kiša, ali svaka kap koja ju je dotakla ju je škakljala, a ona se svaki put glasno nasmijala kad bi to osjetila.