*dva dana kasnije*
Imam zavoj na nozi, samo sam istegnula gležanj i još uvijek me malo boli. Liam je cijelo vrijeme uz mene i daje mi hladne obloge za nogu, podsječa me kad moram tabletu popiti... itd itd...
Liam: Ljubavi, jel ti treba nešto? Idem u dučan.
Ja: Netreba.
Liam: Dobro, idem ja. Čuvaj se.
Ja: Ok.
Poljubio me i odjurio van. Uvijek tako odjuri i onda trči do dučana i natrag da se meni nebi nešto dogodilo. :3
Pet minuta nakon što je Liam izašao netko je pozvonio na vrata. Neznam tko je, Liam je sad izašao i nebi zvonio da se moram dizat iz kreveta. Nathan i Ashley isto imaju ključeve.
Ja: Tko je?
Nema odgovora. Nekako sam došla do vrata i otvorila, nikog nije bilo ali zato je bila neka poruka na podu. Uzela sam poruku, zatvorila vrata i otišla sjesti na kauč.
"Mislila si da vječno možeš bježati? E pa prevarila si se! Imaš vremena do sutra u ponoć da dođeš doma ili će tvoj dragi prijatelj gadno nastradati. xoxo Louis"
Omg, što da radim. Ako Liam sazna za ovo otići će tamo i upast u nevolje. Kako je on uopče saznao gdje sam i s kim sam? Mah, on bi me našao i da sam se preselila na drugi planet.
Liam: Bebe, doma sam!
Ja: Hejj...
Liam: Što ti je to?
Ja: Ma ništa. *mahnula sam rukom i stavila poruku ispod jastuka*
Liam: Ako nije ništa daj da vidim.
Ja: Nije ništa, samo neki račun.
Liam: Super, ti ne plačaš račune pa mi daj to.
Ja: Al stvarno nije ništa.
Liam: Prestani odugovlačiti i daj mi to!
Ja: Dobro... al obečaj da nejdeš danas više van iz stana nigdje i želim da ostaneš smiren.
Liam: Nemoj me plašiti nego mi daj papir.
Pružila sam mu papir i brzo je pročitao. Ja sam bila na rubu suza, nisam se mogla suzdržati i počela sam plakati. Liam je bio jako ljut ali se smirio kad sam ja počela plakati i zagrlio me.
Liam: Shh... sve će bit uredu. Sredit ćemo to nekeko.
Ja: Liam kako? Ubit će ili mene ili tebe.
Liam: Sve će bit uredu. Nitko neće nikoga ubiti.
Ja: Ne! Ne želim tebi stvarati nevolje, vračam se tamo koja god cijena bila.
Liam: Nejdeš nigdje! Ako će bit potrebno zavezat ću te za stolicu ali nigdje nedješ!
Ja: Molim te, pusti me da idem. Nisam trebala bježati. Trebala sam ostati tamo gdje sam i bila.
Liam: Da to nikad više nisi rekla! Jel ti jasno?
Ja: Nemogu podnjeti ovaj pritisak. Moram se vratiti.
Liam: Imam ideju.
Ja: Koju?
Liam: Idemo na policiju.
Ja: Ne! Jesi ti normalan?! Ako njih prijaviš i ti ideš u zatvor, a možda i ja.
Liam: Zašto bi ti išla u zatvor?
Ja: Zato što ja sve znam a ništa nisam prijavila policiji, to je također kažnjivo djelo.
Liam: Nećeš ti ići u zatvor, znala si za to ali nisi mogla ništa reći jer su te držali kao taoca. Ne brini se za mene, ja ću bit tamo par mjeseci, ja nisam ništa posebno napravio. Nisam ja kao oni, a uz tvoje svjedočenje možemo dokazati da niasam kao oni.
Ja: Umm... Svj ne! Ja idem tamo a ti ostaješ ovdje i ništa nećeš poduzimati.
Liam: Neću ti dopustiti da te opet muče!
Ja: Ako me voliš poštivat ćeš moju odluku!
Liam: Ajme Leyla. *primio se za glavu* Ti jako dobro znaš da ja tebe jako volim! Ali nemogu ti dopustiti da napraviš nešto što nije dobro.
Ja: Pusti me. Liam, samo me pusti da idem.
Liam: Nikada!
Ja: Ili ćeš me sad pustit ili prekidamo zauvjek! Ozbiljna sam! Ne želim da ti imaš probleme s njima zbog mene! Ti ostani ovdje i budi dobar! Ja se idem spremiti.
Liam je ostao zaprepašteno sjediti a ja sam otišla u sobu i izvadila kofer. Zaključala sam vrata tako da se u miru spremim. Ovo je užasno za mene, neznam kako ću ja to podnjeti. On lupa po vratima i moli me da otvorim dok ja u suzama trpam svoje stvei u kofere.
Liam: Leyla, molim te otvori.
Samo ignoriram njegove riječi, svaka njegova riječ me jako boli i svaka riječ što sam malo prije ja rekla me duplo više boli. Možda ćinim pogrešku ali to je za njegovo dobro. Nikada si nebi mogla oprostiti kad bi se njemu nešto dogodilo zbog mene.
Liam: Molim te ostani još barem večeras.
Ove riječi su me dotukle do kraja. Prvo sam se ukipila nasred sobe i počele su mi se suze sljevati niz obraze, a zatim sam pala na koljena i zajecala. Ne boli me toliko noga koliko me srce boli. Ustala sam se i otišla otvoriti vrata. Brzo sam ga zagrlila i zabila glavu u njegova prsa.
Liam: Ostani bar večeras.
Ja: Ali... *maknula sam se iz zagrljaja*
Liam: *prekinuo me* Kad te ljepo molim. Leyla, ja tebe volim više od svih na cijelom planetu zajedno, više od samog sebe! Ti si me promjenila, pomogla si mi da nađem sebe i da se maknem od njih. Molim te ostani bar do večeras da to vrijeme provedemo zajedno.
Nisam mogla ništa reči, samo sam lagano kimnula glavom i opet ga zagrlila. Ja sam jako glupa što sam ga uvalila u ova govna.
Hejj hvala sto citatee :***
Stvarno oprostite sto dugo nije bilo nastavka, nemam bas inspiracije... al ne brinite, necu prekinut pisat ovu pricu pa makar neznam kaj! ;)
Oprostite zbog greskica... brzo sam pisala da vam sto prije stavim nastavak :* ly :*
Hvala na predivnim komentarima ♥
Btw... kako vam se sviđa nova slika??
