Ledena kraljica 2

3 poglavlje

Napokon sam završio sa svojom ispovjedi, gledam kako se moja majka suzdržava da ne plane, ali zato joj lice mijenja boje kao semafor, a uz boje i osjećaje, te vidim jako veliku bol na njezinom licu. A njezine prve riječi upućene meni me dotuku do kraja, jer po prvi put vidim svoju majku ovakvu.

„Bruno iskreno stidim se jer si mi sin, ovo nisam mogla zamisliti ni u najluđim snovima. Molim te, samo mi reci, gdje smo tvoj otac i ja pogriješili u tvome odgoju? Zar ti nismo pružili svu ljubav svijeta, zar nisi vidio kako se tvoj otac odnosi prema meni? Zar... ??? Molim te ostavi me samu, i bolje ti je da počistiš ovaj nered koji si stvorio. Te se pomoli za čudo, da ti Luca ovo oprosti, jer kad sazna bit će jako gadno, a ništa dugo nisi ni zaslužio. Iskreno, Lucije mi je žao, jer će joj se srce slomiti u milijun komadića. Ja da sam na njenom mjestu ne bih ti ovo oprostila"

„Mama, molim te ne govori tako."

„Nego kako Bruno? Možda da se ustanem pružim ti ruku i čestitam jer si vrhunski gad, jer si toliko nezreo, jer si..

Molim te, izađi iz sobe, inače ću u ovom trenutku svašta ti reći, iako bi te najradije pošteno istukla po toj tvoj glupoj guzici. Izlazi i ne dolazi mi pred oči, da sam na tvome mjestu zaboravila bih sve tvoje planove i ideje za Pariz, jer kad Lucija sazna istinu ništa od toga nećeš moći ostvariti. Budi sretan ako te bude htjela i pogledati kad sazna svu istinu. I još samo ovo, budi svjestan da se istina kad tad otkrije. Nikad ništa ne ostane sakriveno, i zapamti da su u laži kratke noge. Te budi siguran ako joj ti ne kažeš istinu, ja ću joj reći, premda si mi rođeni sin, u ovoj situaciji stojim uz Lucu i držim Lucinu stranu. A sad izlazi da te ne gledam više."

Pokunjeno izađem i ostavim mamu, ali ipak dok izlazim iz kuće, nazovem tatu kratko mu objasnim što se dogodilo i kažem da je potreban mami. Jer ako joj itko može vratiti osmijeh na lice, te je smiriti to je moj otac. Zahvaljujući njihovoj ljubavi, od malena sam zamišljao da ću jednom i ja doživjeti takvu ljubav koja će biti toliko snažna, da će se iz svake geste, dodira i pogleda očitavati. I sad kad sam doživio takvu ljubav, zahvaljujući svojoj gluposti mogu ostati bez nje. Ali to me i  natjera da shvatim da je vrijeme da nađem svoja muda, te da ponovno postanem Zvijer i da ovu zbrku sredim. Zato vozilo usmjerim prema našoj zgradi da što prije dođem do Lucije i razgovaram s njom, ne zato što se bojim da će mama ispuniti svoju prijetnju. Nego zato što mi Luca užasno fali i ne želim daneke tajne  stoje između nas. I dok se približavam našoj zgradi u meni raste odlučnost da sve razriješimo prije puta, tako da ako odemo na put oboje možemo biti mirni i spokojni. Ali svjestan sam da sve moje ideje i planovi mogu da padnu u vodu kao kula od karata, ako se situacija ne bude razvijala onako kako ja želim i priželjkujem.

*****

Obiteljska kuća Marić

„Mile anđele, molim te hoćeš li se smiri i sve mi ispričati, jer ovako mi ništa nije jasno, osim što sam svake sekunde sve više zabrinutiji, i to nisam siguran za koga više, za tebe ili Brunu. Kad me je nazvao u glasu mu se osjetilo kao da su mu sve lađe potonule, a zatim tebe takvu ugledam da mi svašta kroz glavu prolazi, te svaka misao je gora od prethodne.."

„Ivane, ne pitaj me ništa, vjeruj da je bolje da ne znaš što se događa..."

„Anđele, kako da te ne pitam, Bruno me izbezumljen nazove i kaže da sam ti potreban i da odmah idem doma. Kad sam stigao doma, ugledam tebe takvu van sebe, stojim tu već deset minuta, a ti ništa. Molim te smiri se i ispričaj sve."

„Ivane ne smiruj me, pusti me da se ispušem, jer trenutno ni tebe ne želim blizu sebe, jer ne želim svoju bol dijeliti s tobom. Ne želim da i ti osjetiš ovu bol jer smo kao roditelji podbacili. Što želiš da ti ispričam, da ti kažem kakav je naš sin zapravo. Da ti kažem kako ćemo uskoro morati birati između vlastita sina i kćeri koju smo zavoljeli kao vlastitu. Da ćemo umjesto planova za vjenčanje i veselje, morati skupljati krhotine slomljenog srca, duše. Da ti kažem kako ćemo...... Je li to želiš slušati?"