Ledena kraljica 2

Susret!!!

Napokon, nakon godinu i pol, vidjet ću onu koja je moj život. Onu koja me je razbila na milijun načina... Onu koju sam razbio na milijun načina... Onu koja je prije godinu i pol sa mnom progovorila samo par riječi, i to zato što su naši prijatelji trebali našu pomoć. Inače ni tada, ne bi ni progovorila sa mnom, siguran sam u to. Onu koju i dana danas smatram svojom, onu za koju sam spremam sve učiniti da bi opet bila moja. Samo moja, da nastavimo gdje smo stali. Sam sebe smirujem, ali mi srce nenormalno lupa, imam osjećaj da ga svi mogu čuti, unatoč glasnoj atmosferi. Stojim ovdje i promatram ulaz u dvoranu, jer želim da je ugledam čim zakorači u prostoriju. Iako sam svaki trenutak znao gdje je i što radi, nisam to htio iskoristiti. Zakleo sam se sebi, da ću je vratiti k sebi, na onome mjestu gdje sam je i prije tri godine izgubio. I konačno je došao taj trenutak, htjela ona ili ne, ovih dana smo osuđeni na zajedničko djelovanje, te međusobno društvo. Naši mladenci su jako dobro znali, što će napraviti ako nas izaberu za kumove, a ja ću dobivenu priliku iskoristiti najbolje što znam. Reakcija moga tijela mi da do znanja, da je moj plijen stigao, te da je vrijeme za moj nastup. Ali kad podignem pogledam i ugledam onu koju želim i koju cijeli dan iščekujem, ostanem bez riječi jer njena pojava je potpuno drukčija od one koju sam zamišljao...

To je ona, a zapravo nije. Ista, a tako različita. Sva nasmijana, ali oprezna. Njena kosa sada je plava i dosta skraćena, ali moram priznati da joj lijepo stoji. Njena šminka je jača nego inače, ali joj fino ističe usne i oči. Svaki osmijeh koji je uputila osobama pored sebe je lažan, jer nije bio od srca. Iako me ne može vidjeti, ja nju mogu, kao i svaki njezin korak. Svaki poklonjen osmjeh bio je ubod u moju srž. I to nožem koji sam zabio sâm sebi u srce. Iako znam da nijedan osmijeh nije od srca, u ovom trenutku i s tim osmijehom bih bio zadovoljan. Zahvaljujući društvu koje postaje sve veće oko nje, više je ne mogu cjelokupnu vidjeti. Ali ono što vidim istovremeno mi i godi i smeta. Godi mi jer je i nakon tri godine lijepa, čak i ljepša nego je bila. A smeta mi jer mi to pokazuje da joj je dobro bez mene i da se oslobodila u muškom društvu. Pošto su oko nje skoro pa sami muškarci, a ako ću biti iskren, svi su zgodni i dobra prilika, te imaju veću šansu s njom, nego ja. Premda bi joj najradije pošao u susret, stojim na istom mjestu i nastojim biti zaklonjen da me ne uoči odmah, pošto na njoj u miru želim napasti svoje oči. A moram priznati da se pomalo i bojim susreta s njom, premda poznavajući nju, navući će jednu od svojih ledenih maski i neću moći ništa iščitati s njenog lica. Ali o tome ću razmišljati kad se susretnemo....

********

Premda mi je osmijeh na licu i godi mi društvo u kojem sam trenutno, u sebi se raspadam i strepim od susreta s njim. S onim koji me je prvo zaliječio, pa me slomio. S onim koji me je slomio na milijun komadića, na komadiće koji se više ne mogu sastaviti, pošto se previše krhotina izgubilo, pomoću kojih bi se pukotine između njih zakrpale... S onim koji mi je bio važniji od života, koji mi je bio dah i moja snaga, da se konačno suočim s prošlošću i s njenim demonima. S onim koji mi je bio spas, a ujedno i propast. S onim koji me je oborio na pod i učinio me preslabom, a zatim i jakom. S onim koji mi je bio sve, a sad mi je ništa. Dok društvo i dalje nastavlja prepričavati neke događaje iz prethodne tri godine, ja sam samo fizički prisutna, jer moje misli protiv mene rade, te moje srce tjeraju da ubrzano kuca. Koža mi se poznato ježi, kao i inače kad sam ga osjetila u svojoj blizini. Nastojim se polako okrenuti i pogledom prijeći po dvorani, a da se ne primijeti da zapravo nekoga tražim. Koliko god se trudila ne vidim ga, a sve veće društvo mi zaklanja pogled po dvorani. Želim ga što prije vidjeti, da bi znala kako da se postavim i kako da se nosim sa svim zajedničkim obvezama i vremenom, koje smo prisiljeni skupa izvesti i provesti. Naši dragi prijatelji su jako dobro znali što su s ovim potezom napravili, ali se nisu dali odgovoriti, pa za ljubav prema njima sam prihvatila ulogu kume. Njihova sreća mi je najvažnija, tako da će svaki moj budući korak i postupak biti time vođeni, a upravo je prvi test ispred mene.

******

Od kako sam došao moj pogled je nad njom, kao i inače strepim i bdijem nad svojom Maleckom. I pri prvoj mogućoj prepreci svjesno krenem prema njoj i sa svojim pozivom za ples, spasim je susreta s ljudima koje je doživljavala kao svoje roditelje. S roditeljima koji su se prema njoj odnosi kao prema vlastitoj kćeri, ali nažalost ljubav i odanost prema vlastitoj krvi je presudila tom odnosu. Tijekom vremena im je oprostila, ali sam siguran da nije i zaboravila, a to mi i sa svojim sljedećim riječima potvrdi.

"Hvala ti! Kao i inače ti si moj heroj, moj si spasitelj! Ali vjeruj, da je ovo najbolje napraviti, brzo, te po mojim pravilima, ako mislim da izdržim sljedeće dane. Premda ga još uvijek nisam vidjela, osjetim da je tu. Moje mi tijelo glasno ukazuje na to, a i ti ne možeš stalno biti uz mene, inače bi mogao bez Rebeke ostati. A isto tako, te prve susrete je najbolje odraditi u dvorani punoj ljudima, nego nasamo. A pošto imamo publiku koja s velikim zanimanjem prati svaki naš korak, a posebno moj, te znam što očekuju, to ću nastojati spriječiti. Pa kud puklo da puklo!"

"Malecka toga se i bojim, koliko god misliš da si spremna, zapravo nisi. Isto tako koliko god da te bude boljelo, ti to nećeš ni jednom gestom ili znakom pokazati, ali mene ne možeš prevariti, jer ja ti nisam bilo tko. Ja te jako dobro znam, ja sam onaj koji je cijelo vrijeme bio uz tebe. Zato mi dopusti da i dalje budem tvoja snaga i tvoj spasitelj, bez obzira na mene i Rebeku."

"Dogovoreno! A sad mi se stvarno pleše, a pošto od tebe nema boljeg partnera, iskoristimo ovo vrijeme najbolje što možemo."

"Tvoja je želja, moja zapovijed! Vjerni sluga se javlja na dužnost!" Svjestan sam što pokušava s ovim, ali se pravim blesav, te joj dopustim da misli da je sve po njenom. Htjela ona ili ne, ovih dana ona je moja najvažnija briga i odgovornost.

*******

Premda sam je nakratko izgubio iz vida, njezin osmijeh mi je ponovo pokazao put do nje. Ovaj osmijeh za razliku od prethodnih je iskren, ovo je onaj osmijeh od sveg srca. A kad vidim s kime je, sve mi je jasno. Unatoč svemu, njihov odnos i njihovo prijateljstvo je raslo i jačalo. Čak ni Josipova veza s Rebekom, nije mogla biti prepreka i zapreka tome. U Josipovom zagrljaju ona lebdi po plesnom podiju s osmijehom od uha do uha. Premda večeras nisam mislio krenuti u napad, ipak hoću. Premda sam obećao biti dobar, znam da svi oni potajno navijaju za nas dvoje, a to, iskoristim u ovoj borbi. Za povratak svoje kraljice lavice, u svoj zagrljaj i život budem koristio sva moguća sredstva koja su mi na raspolaganju. Pa dok konobar prolazi pored mene, diskretno mu dam znak da imam dodatni posao za njega, koji će mu se na kraju dobro isplatiti. I dok s velikim užitkom nastavim pratiti nju i njezine sljedeće poteze, ona mi svojim sljedećim potezom pokaže koliko je se zapravo promijenila. A s tim potezom ne da je samo mene ostavila bez riječi, nego je i moje roditelje. Premda nisam daleko od njih, ipak ne mogu čuti što govore, ali po njihovom držanju vidim da su svi pomalo napeti, a onda se društvu pridruže i mladenci koji ne baš diskretno daju znak mojoj sestri. Koja se skoro istog časa pojavi ispred mene, uzme me za podlakticu i povede prema njima. Svjestan publike koja s tolikom pažnjom prati svaki naš korak i postupak, s osmijehom na licu krenem sa sestrom, a u sebi se brzo i kratko pomolim za Božju providnost i pomoć. Pošto mi je svaka pomoć dobro došla, a Njegova posebno. Dok pozdravljam okupljene, ne skidam pogled s Luce koja se ukoči, a zatim opusti, te se okrene prema meni i pogleda me. A ja s tim pogledom, dobijem odgovor na sva svoja neizgovorena pitanja. Premda joj osmijeh krasi lice, one krupne plave oči, koje su sjale posebnim sjajem, sada su bez sjaja, prazne i puste. A jedini krivac toj pustoši sam ja! Isto tako, jedino ja mogu vratiti taj sjaj i radost, a od ovog trenutka to mi je jedini zadatak.... Pa s najboljim svojim osmijehom, pozdravim okupljeno društvo, a posebno Luciju... Dok se u sebi zaklinjem da će ovaj put, naša prava ljubav pobijediti..