Ledena kraljica 2

1. poglavlje

Vrijeme je jedina stvar koju ne možemo nadzirati, ne možemo je zaustaviti niti promijeniti. Ono teče svojim tokom i prolazi bez obzira na sve. Gledajući na njega objektivno – vrijeme je mjerljiva veličina, možemo na njega gledati kao na prošlo, sadašnje i buduće, a njegov tempo prolaženja je uvijek isti. Međutim, gledajući na vrijeme subjektivno, ono prolazi uvijek drugačije – u zavisnosti od toga što radimo, gdje smo, s kim...

Tako i meni vrijeme juri, jer evo samo su tri dana ostala do Valentinova i našeg putovanja u Pariz. Ali isto tako zadnja tri dana mi se vuku, presporo prolaze, jer Bruno nije tu, ne sudjeluje u našim zajedničkim trenucima, svjesna sam da je morao otputovati da bi mogli bezbrižno boraviti u Parizu. Iako se svaki dan po par puta čujemo, a navečer i vidimo preko Vibera, mnogo mi fali, ne samo on, nego i njegov dodir, poljubac i sve one male geste kojim me iznenadi. Svaki dan su mi dostavljene orhideje, iako on nije tu, a uz njih i kratka porukica. Najbolje mi je što svaki dan u drugo vrijeme mi dostave, jučer su ih dostavili, a da nisam ni izašla iz kreveta, a danas evo već se noć spušta, ali ih još nisam dobila. Dok promatram jučerašnji buket, mislima se vratim na naše putovanje u Pariz i promjenu koje će to putovanje donijeti. Za mene, to putovanje će imati preveliki preokret u mome životu, ne samo u mom, nego u mom i Bruninom odnosu i našoj budućnosti. Kad pogledam unatrag u vrijeme, a posebno između Božića i ovog trenutka, shvatim da nam vrijeme prebrzo prolazi, ali nastojimo uživati u svakoj sekundi njega. Iako smo skoro 6 mjeseci u vezi imam osjećaj, da sam se jučer ohrabrila i pristala na taj veliki korak. Kad ovako u miru uhvatim vremena i razmišljam o provedenom zajedničkom vremenu, shvatim koliko sam se promijenila, koliko sam sretnija i otvorenija. I sigurna sam da sam ispravan korak donijela, iako se užasno bojim, spremna sam za to, koliko mogu biti spremna. Iskoristila sam Brunino odsustvo i posjetila sam Kristijana kao svog liječnika da dobijem smjernice i podršku, iako mi nije bilo nimalo lako pričati o svojoj želji da napokon učinimo taj korak, ipak sam preživjela. Kristijan se na profesionalan i korektan način odnosio, jer iako je moj doktor on je i naš prijatelj, ali to nijednom nije dao do znanja. Kad konačno dođe taj trenutak,   Bruno mi pomogle da što bezbolnije i napravim taj korak, da konačno postanem uistinu njegova i da se konačno osjećam kao žena. I to kao potpuna, sretna, voljena i nadasve čista žena.

Zvono na vratima me trgne iz misli, a Zvijer i Lavica, dojure do vrata i par puta se oglase da daju do znanja svoju prisutnost. Kad se oni smjeste na svoje mjesto, otvorim vrata i ugledam ispred sebe ogromni buket orhideja, kojeg dostavljač drži u rukama. Buket je toliko veliki, da uopće ne vidim dostavljača, ali mi u jednom trenutku crne cipele privuku pažnju i tad shvatim da taj dostavljaš nije nitko drugi, nego sami Bruno. Pa se odlučim malo poigrati s njim;

"Molim vas, uđite unutra, možete ga odmah odnijeti u moju spavaću sobu, druga vrata s desne strane. Hvala!"

Iako me još uvijek nije pozdravio, čula sam njegovo režanje kao odgovor, kad sam ga uputila prema spavaćoj sobi. Dok mrmljajući odlazi prema spavaćoj sobi, Zvijer i Lavica veselo skakuću oko njegovih nogu. A ja polako i tiho idem za njima, jer želim da ugledam Brunino lice kad ugleda moj krevet i odjeću koja se nalazi na njemu. Opet me je iznenadio, jer u našem zadnjem razgovoru koji smo završili prije pola sata, rekao je da mora ići jer žuri na jako važan sastanak, te da se vidimo sutra. Stojim na ulazu u spavaću sobu i gledam kako Bruno prelazi pogledom preko kreveta, pa se naslonim na štok vrata i veselo upitam;

"Sviđa li ti se prizor?"

"Lavice moja, jako mi se sviđa, a još kad bih ga mogao vidjeti na tebi, to bi bio još ljepši prizor za moje oči. Iako ne bi dugo uživao u tom prizoru, jer bi ga uskoro skinuo s tebe, zapravo bih ga pokidao da bi nesmetano uživao u savršenom prizoru, koji bi me sasvim obuzeo. Koji bi obuzeo i moje tijelo i moj um i sva moja osjetila, a najviše moju dušu i srce, ako je to ikako moguće, još više nego što su već obuzeti.
Kraljice moja, postala si zločesta curica, sve ovo seksi rublje si htjela da dostavljač vidi, a to mi se nimalo ne sviđa. Ovaj prizor i užitak treba biti samo za moje oči, nadam se da dostavljači prethodnih dana nisu imali tu čast, jer im inače moram izbrisati pamćenje s bilo kojom potrebnom metodom."