Ledena kraljica 2

5 poglavlje

Dragi moji, došlo je vrijeme da se vratim na Wattpad i pisanju. Iskreno nisam sigurna koliko sam spremna na povratak, ali isto tako svjesna sam da svaki dan odsustva mi samo škodi. Isto tako moram priznati da prevelika pauza i događaji su odradili svoje, te vas molim za razumijevanje dok se ne vratim u "normalu".

Još jednom svima veliko hvala na riječima podrške i utjehe. Hvala na svakom iskazanom saučešću povodom smrti mame. Hvala na čekanju i svakoj preporuci, na svakom čitanju i reklami. Veliko hvala jer ste vi moji čitatelji. Ljubim vas.

A sad vas ostavljam da čitate novo poglavlje, te da uživate u šetnji Parizom s našim dragim parom...

Od onoga trenutka kada sam je čuo kako zadovoljno stenje, u sebi razmišljajući sam navodio sve načine na koji bi je natjerao da tako uzdiše ispod mene i pored mene. Dok je ljubim i poljupcima se spuštam niz njezin vrat, moj kurac se poput munje nađe u spremnom stavu, a Lucijino vrckanje i izazivanje nimalo ne pomaže. A tek njezini uzdasi, njezin opijajući miris i okus kože, me tjeraju da sve pošaljem k vragu, te prekršim svoje obećanje i napravim ogromnu pogrešku. Iako se ne bismo odmah pokajali, ujutro bi se oboje pokajalo za učinjeno, a to nam trenutno ne treba. Zato se prisilim i teško odmaknem od Luce i prekinem s ljubljenjem njene primamljive kože.

***

Već smo drugi dan u Parizu i imam osjećaj da smo ga uzduž i poprijeko prešli, te da više nemamo što posjetiti. Ali Bruno samo izvlači ideje, jedva čekam da vidim što je sada isplanirao, jako je tajnovit. Jedino što mi je rekao poslije ručka, jeste da se preodjenem u toplu odjeću i ugodnu obuću. Dok to i radim, razmišljam o tome što li je sljedeće na redu, svoje današnje razgledavanje smo započeli posve drugačije od jučerašnjeg. Za razliku od jučerašnjeg izležavanja i doručka u krevet, dan smo započeli u cafeu s croissantom i francuskim doručkom. Uživajući u najmekanijem kroasanu, bol au Chocolat (slično kroasanu sa čokolodam iznutra) uz šalicu vruće čokolade, Bruno se zadovoljio kruhom i kavom. Takvim doručkom našem danu smo dali, pravi domaći štih.

A zatim smo s Ile de la Cité, krenuli s razgledavanjem grada, Ile de la Cité otok na rijeci Seini na kojem se nalazi Notre Dame de Paris, jedan od glavnih pariških simbola. Istinsko gotičko remek-djelo. Glas o njezinoj ljepoti i jedinstvenim skulpturama pročuo se po cijeloj Francuskoj, a svoju popularnost je najviše stekla romanom 'Zvonar crkve Notre Dame'.

Dolaskom na desnu obalu Seine, došli smo do centra Georges Pompidou, građevine prepune raznih boja i cijevi koje omeđuju glavnu konstrukciju i koja je naopačke preokrenula suvremenu arhitekturu. Nešto dalje je i Palais Royal, palača u kojoj je danas smještena jedna od glavnih francuskih institucija, Državno ustavno vijeće.

Moje razmišljanje prekida, Brunino navirivanje u apartman s postavljenim pitanjem jesam li gotova? Pa požurim i drugu tenisicu obuti, u hodu pri izlasku iz apartmana uzmem šal i kapu, te svoju malu torbicu s par stvari koje želim imati uz sebe u svakom trenutku, pošto smo ipak u drugoj državi.

***

S jedne strane toliko toga  želim Luciji pokazati, a s druge strane želim što više vremena provesti, nasamo s njom. Ali tu onda dolazimo do onog trenutka kad sam na samom rubu da izgubim svu kontrolu i sabranost. Pošto se ne mogu suzdržati i držati ruke dalje od nje i njenog primamljivog tijela. Njene usne me mame na poljupce. Njena kosa želi biti mršena mojim rukama, dok joj jezikom i poljupcima pokazujem čija je. Čijom postaje, zapravo potvrđujem ono što je svima odavno kristalno jasno, da je moja. Svaki milimetar nje će biti zapečaćen mojim dodirom i ona će mi se potpuno predati. Razmišljanjem o tome, sebi produžujem muke,  s kojima se borim svaki naš zajednički trenutak, proveden nasamo.Zato se mrsko odlučim za nastavak razgledavanja grada i točno znam gdje ću je sada odvesti.....