Mjesečev put < Završena >

IV

"Kako to mislite, ne znate gdje mi je sin?", Kadir-aga je upitao, dok su pred njim stajala tri seljaka."Zar niste trebali brinuti o tome kad će napustiti kuću?"

Dilay je sjedila pored Asuman, obje jednako uplakane.

Hazar se nije pojavljivao gotovo cijeli dan. Odjednom, vani su se začule kočnice automobila, i ubrzo Galip-aga je ušao, blijed kao zid.

"Nešto se desilo, aga?", Kadir-aga je upitao.

"Ja..", Galip-aga je mucao."Moja kćerka...Aysel...Znam da sam vam je obećao, ali...Nestala je."

"Šta?!", Kadir-aga je skočio.

"Pronaći ćemo je prije vjenčanja, ne brinite se..", Galip-aga je nastavio, nesvjestan da ona nije jedina koja nesostaje."Sinoć su dolazili drugi prosci, i kad smo ih otputili...Molim vas, aga, recite nešto."

"Ferhat.", Kadir-aga je napokon rekao."Niko je smije spavati, dok se Hazar i Aysel ne pronađu."

"Hazar? Zar je i on nestao?", Galip-aga je još vise poblijedio.

Kadir-aga ga je pogledao, pitajući se kako neko može biti toliko 'glup' kad je riječ o ozbiljnim stvarima.

"Ne brinite se, aga, pronaći ćemo krivca.", Galip-aga je klimnuo."Moji ljudi će učiniti sve što mogu da spase našu djecu."

"Galip-aga...", Kadir-aga je stavio ruku na njegovo rame."Ja možda jesam stariji od tebe, i možda djelujem kao neiskusan čovjek, ali aga...Imaš ti još godina da nabereš da bi bio poput mene."

Galip-aga je prešutio, znajući da se sam Kadir-aga oduvijek bavio mutnim poslovima. Upravo to ga je navelo da pomisli da su njegovi neprijatelji odgovorni za nestanak njegove kćerke.

"Aga..", Dilay je sjedila pored njega kad su se svi razišli."Jesi li siguran da ga možeš pronaći? Aga..On nam je najstarije dijete. On drži ovo mjesto."

"Dilay...Hazar nije samo tvoj sin, nego je i moj. Pronaći ćemo ga.", Kadir-aga je klimnula, a ona je briznula u plač.

Kadir-aga nije znao ko je to učinio, ali bio je odlučan da sazna. Niko ne može napasti njegovog sina, a da prođe nekažnjeno, ili čak bez smrti.

Kadir-aga je odrastao pod budnim okom oca i strica, muškaraca koji su bili poznati po svojim poljima, količini zlata, ali i prljavim poslovima kojima su se bavili. On je možda bio njihov nasljednik, ali poslove u Istanbulu i Ankari, rijetko kad je posjećivao. Imao je ljude kojima je vjerovao jednako kao i Hazaru.

"Pošalji crnokošuljaše.", Kadir-aga je razgovarao preko telefona."Vrijeme je da tim kriminalcima pokažemo čijeg sina su kidnapovali.."

Probudila sam se sa jakom glavoboljom. U prostoriji gdje smo bili gorio je samo fenjer. Nekoliko puta sam trepnula, da bih shvatila da sam sama.

"Hazar!", vikala sam.

Odgovora nije bilo. Samo je moj glas odjekivao drvenim zidovima. Prozor je bio prekriven starim najlonom, a vrata su bila drvena kao i zidovi.

Bilo je hladno. Kao da smo na skroz drugom mjestu, a ne u Urgupu.

"Hazar!", ponovo sam povikala. I ponovo, odgovora sem eha mog glasa nije bilo.

Naslonula sam glavu na drvenu gredu, za kojom sam bila svezana, i uzdahnula.

Šta ako moji saznaju da sam pobjegla? Šta ako me se odreknu, kažu da sam kršila pravila?

Zašto sam toliko žudjela za slobodom? Zašto nisam mogla sam prihvatiti nekog poput Hazara? Možda je sad povrijeđen zbog mene. Možda umire zbog mene.