Mjesečev put < Završena >

XII

Urgup. Dvije godine kasnije.

Kadir-aga je sjedio u svom velikom dvorištu, gledajući ispred sebe, kad je došla vijest do njega da se nasljednik vraća.

"Hazar?", Dilay je ispustila pladanj sa voćem."Hazar!!"

Tri velika džipa su jurila prašnjavom cestom, približavajući se vili u Urgupu. U srednjem vozilu, sjedili su Hazar i Aysel, potpuno drugačiji no što su izgledali kad su napustili Urgup.

"Plašiš se?", Hazar ju je pogledao.

"Naravno da se plašim.", Aysel je izustila."Dvije godine nismo bili ovdje. Možda se sve promijenilo."

Bacio je pogled kroz prozor."Ne. Čini se da je još uvijek sve kao prije. Ne brini se. Siguran sam da si još uvijek najljepša djevojka u Urgupu."

"Više nisam djevojka.", izvila je obrvu, zbog čega se nasmijao.

Bila je upravu. Više nije djevojka. Sad je žena. Žena Hazar-age.

Džipovi su usporili dok su prolazili pored kuće u kojoj je odrasla. Ugledala je djevojku sa maramom preko lica. Elif.

"Dovoljno je odrasla da je otac sakrije od zavidnih pogleda.", Ayselin glas je postao težak i pun emocija.

"I ona će se usrećiti. Siguran sam.", Hazar ju je uhvatio za ruku i čvrsto stisnuo.

U Kadir-aginoj vili, svi su ih dočekali sa veseljem. Na sred dvorišta je bio postavljen veliki stol, a na njemu hrpa tanjura za goste.

Polako su izašli, ali Hazara je odmah zagrlila Sanem."Jedva sam čekala da se vratiš!"

"Pusti ga malo.", Ekin ju je povukla i zagrlila Hazara."Dobrodošli nazad...Aysel."

"Majko Ekin.", Aysel ju je poljubila u ruku, ali ova ju je unatoč tome zagrlila.

Dilay je čvrsto zagrlila Hazara, poton Aysel. Od svih, ona je najviše patila za njima, najviše zbog nesreće koja ih je sve zadesila prije dvije godine.

"Oče.", Hazar je poljubio Kadir-agu u ruku, a to je isto je potom učinila i Aysel.

"Dobrodošli, djeco..Kako ste putovali?", Kadir-aga ih je pogledao i nasmijao se."Lijepo je vidjeti vas ponovo ovdje."

Obrok se vrlo brzo poslužio, i svi su počeli jesti. Čak su i poslugu stavili sa sobom, kako bi se svi radovali. Nakon jela, zaklali su kurban, za njihov sretan dolazak.

"Snaha..", Sanem je stala pored nje i odmjerila ju, sa osmijehom."Da li da očekujemo novog nasljednika ubrzo?"

"Sanem!", Ekin se trznula."Takvo nešto se ne pita...Ali...Snaha.."

Aysel je sjela i pogledala u njih, u trenutku kad im se i Dilay pridružila na terasi. Bile su same.

"Postoji neki problem?", Dilay je sjela pored nje."Šta se desilo?"

"Male su šanse da zanesem.", Aysel je osjetila nervozu i počela je vrtiti maramu među prstima."Niko ne zna razlog."

"Možda jer je doživio nesreću..", Dilay je sumnjala da je to zbog Hazara.

"Nije do njega. Do mene je.", Ayseline oči su se napunile suzama."Ne mogu vam dati nasljednika."

"Kao da je to bitno. Bitno je da ste vi dobro.", Dilay ju je zagrlila.

"I Handan se udala?", Aysel je obrisala rub oka i nasmijala se."Sve smo izbjegli..."

"Nije se udala.", Ekin je uzdahnula i oborila pogled. Aysel je odmah pomislila na najgore."Otišla je sa zemljoradnikom. Bacila sve što smo joj nudili i pobjegla...Ako je Kadir-aga uspio to preživjeti, sve će."

"Zar nije važnije da ona bude sretna?", Aysel je tiho upitala."Ako je zavoljela drugog..."

"Od tad nismo čuli ni riječ o njoj. Niko ne zna gdje su.", Ekin je uzdahnula, i vani se začula galama. Skočila je."Zar ni jedan dan ne može proći bez galame i svađe?"

"Kakve galame?", Aysel je zbunjeno pogledala u Sanem.

"Svađaju se oni koji žele da ožene Sanem.", Dilay se nasmijala."A ona samo šuti i gleda."

"Ako su se mogli svađati oko Hazara, mogu i oko mene.", Sanem je bila zadovoljna situacijom.

Sve žene su se nasmijale.

Tu noć, Aysel je prva ušla u sobu u kojoj nikad nije provela noć sa Hazarom. Večeras hoće. I večeras, i noć kasnije, i sve naredne noći.

Prekrila se najljepšom plahtom i uzela knjigu u ruke. Ali misli su joj stalno išle ka djeci i trudnoći. O tome nije razmišljala dok nije saznala da možda nikad neće imati dijete.

Hazar je otvorio vrata, i ona je vratila pogled na knjigu. Skinuo je košulju sa sebe, i lecnula je.

Viđala ga je takvog, bez majice, ali nikad nije osjetila nešto ovakvo. Nisu čak ni proveli noć zajedno.

Ugrizla se za usnu, i vratila pogled na knjigu.

Spustio se pored nje u krevet i uzeo svoju knjigu. Uzdahnuo je i pogledao ju."Dobrodošla nazad."

Pogledala ga je i njene usne su se razvukle u jedva primjetan osmijeh.

"Šta se desilo?", spustio je knjigu i uspravio se."Nisam valjda ja nešto pogriješio? Moji roditelji?"

"Nije se ništa desilo.", nesvjesno je spustila ruku na njegovu."Obećavam ti da je sve uredu."

"Ne djeluješ tako.", izvio je obrvu."Nešto te brine...Znam to, Aysel, živimo skupa već dvije godine. Poznajem te."

Tišina.

Spustila je knjigu na stol i popravila prekrivač."Sve je uredu."

Nije želio da joj se protivi, stoga je samo ugasio lampu, okrenuo se ka njoj i čvrsto ju privio uz svoje tijelo. Osjetila je trnce, te se okrenula ka njemu.

Tankim prstima je prelazila preko njegovog lica, razmišljajući kako da započne sa razgovorom.

"Doktorica je rekla da su male šanse da rodim dijete. Ne mogu dati nasljednika ovoj kući.", prošaputala je.

"Zar misliš da mi samo želimo nasljednika?", upitao je."Aysel...To je...Mislim, normalno je da svi žele dijete u porodici, ali meni je draže da ti budeš sretna..."

Izvukla se iz njegovog stiska i uspravila. Nije bila sretna. Trudila se, ali unatoč svemu, nije mogla da se smije kao nekad.

"Nikad nisam planirala da rodim dijete. Ali otkako sam vrijeme počela provoditi sa tobom, sve o čemu razmišljam je dijete. Pogotovo nakon što je doktorica u Londonu rekla da su male šanse za to.", glas joj je podrhtavao; bila je vidno uznemirena.

"Hej, hej..", uspravio se i pomjerio kosu sa njenog ramena."Zar doktorica može znati šta je Bog odlučio?"

Pogledala ga je, a on se osmjehnuo zbog njenih krupnih očiju.

"Svaki put me vrate u život.", izustio je.

"Zbog njih si svaki put u problemu.", uzvratila je.

"Vrijedi umrijeti zbog njih.", približio se i poljubio ju.

Dvije godine braka, i tek sad je napravio prvi potez. Do sada, bili su samo prijatelji, koji su nekim čudom završili u braku.

Jutro. Aysel je probudio jak urlik pijetla. Zaboravila je kako je živjeti na selu. Uspravila se i navukla ogrtač, kad je shvatila da Hazar nije tu.

"Hazar?", tiho je izustila.

Prišla je prozoru i ugledala ga sa Kadir-agom u dvorištu. Osmjehnula se.

Nakon dvije godine braka, prvi put me pogledao kao ženu. Prvi put je spustio svoje ruke na mene, i uzrokovao ubrzanje mog srca.

Osjetila sam se voljenom. Kao da sam jedina osoba na svijetu. Noć možda jest trajala nekoliko sati, ali meni je trajala poput vječnosti.

Zavoljela sam ga. Jedva primjetno, i polako, ali zavoljela sam ga.