Mjesečev put < Završena >

II

Probudio sam se u bolničkom krevetu. Bio sam okružen bjelinom, koja se sreće samo na takvim mjestima. U rukama su mi ubačeni kablovi; primao sam infuziju.

'Zar se ovako dolazi kući?', biće očeve riječi. Možda i jesam kriv. Nisam navikao voziti po ovakvim mjestima.

Urgup možda više nije mjesto za mene.

Kadir-aga je sjedio u velikom dnevnom boravku kad se na vrata pojavio crnokosi Hazar i njegova majka Dilay.

"Oče.", Hazar je prišao i uzeo Kadir-aginu ruku.

"Nema potrebe za tim.", Kadir-aga ga je zagrlio.

On možda jest bio grub muškarac, koji želi da svi žive prema pravilima, ali za sina bi dao sve što ima i još toliko.

"Hranu će ti donijeti u sobu, idi i odmori se.", Kadir-aga je rekao i pogledao u sluškinju."Najbolju hranu koju ste napravili njemu dajte."

"Oče...Želim da razgovaramo.", Hazar je klimnuo."Nasamo.."

Odjednom, svi su se izgubili i njih dvojica su ostali sami. Kadir-aga je sjeo i pogledao u sina."Reci?"

"Majka mi je spomenula nešto....Dok sam bio na školovanju.", Hazar se uspravio."Želite da me oženite."

"Tako je. Posljednja kćerka Galip-age će biti idealna snaha ove porodice.", Kadir-aga se nasmijao. Osmotrio je sina, i uzdahnuo."Razumijem da nisi planirao o tome da se ženiš, ali, ovo je Urgup, sine. Svi sami čekaju da se zaruke završe i da to bude konačno."

"Znam.", Hazar je klimnuo, prisjećajući se djevojke koja ga je spasila. Najradije bi saznao ime te djevojke i oženio ju, ali ne smije ići protiv očeve riječi. Ne smije i ne želi.

U naselju je vladalo veliko slavlje. Sin Hazar se vratio.

Aysel je sjedila na klupi na terasi kuće, gdje je niko ne može vidjeti. Naravno da su se rijetki tako ponašali, ali Galip-aga nije želio da neko kleveta njegove kćerke. Ovako ih niko nikad neće vidjeti.

Elif je sjela pored nje i odmjerila ju."Tvoj vjerenik se vratio."

"Nije mi vjerenik.", Aysel je držala pletivo u rukama.

"Ali biće. Svi znaju koliko je Hazar-aga lijep i poželjan.", Elif se nasmijala."Sigurna sam da bi svi htjeli da su na tvom mjestu."

Aysel je razmislila. Naravno da su sve to htjele. Koliko god ona lijepa bila, nijedna ne može biti dovoljno dobra za tu porodicu. Umjesto da bježi, trebala bi ostati i pružiti im snahu kakvu žele.

"Čula sam da te dolaze prositi sutra.", Elif je nastavila, ne gledajući na Aysel."Ovdje će biti velika zabava. Njegovi će htjeti da vide tebe, naši će htjeti da vide njega...Pravi haos."

"Zar se bojiš da kod tebe neće biti tako?", Aysel se nasmijala, zbog čega je Elif ustuknula.

"Nisam to rekla! Niko neće imati veće zaruke od mojih.", Elif je odmahnula glavom, kad je Aysel skočila.

"Kako to misliš, sutra dolaze zbog zaruka?", gotovo je vrisnula.

Ona je pobjegla sa terase, ostavljajući Elif da se smije svojoj šali.

Možda je ona to smatrala šalom, ali porodica Kadir-age je zaista namjeravala da dođe zbog zaruka, samo ne sutra.

Dolaze za dva dana. Ko bi rekao da se njihov nasljednik tako lako oporavio? Mislila sam da će biti u gorem stanju...Barem bi odugovlačili zaruke. I brak.

Ovako sam primorana da taj dan napravim kafu, sjednem ispred njega i prihvatim njegovu ponudu. Iako baš i nemam izbora.

Dok su u njenoj kući pripremali samo najbolja platna i najbolju hranu, u kući Kadir-age su svi bili savršeno smireni.