Mjesečev put < Završena >

III

Nikad mi neće biti jasne Božje odluke, niti zašto se neke stvari dešavaju, a neke ne.

Ipak, jasno mi je jedno.

Djevojka koja me spasila, je djevojka koju ženim. Djevojka čije oči sanjam otkako sam došao u Urgup, nosit će moje prezime. Da li je njoj to jasno? Da li je njoj jasno da sam ja taj kojeg je spasila?

"Drago mi je što ćemo napokon napraviti zajedničko vjenčanje, Kadir-aga.", Galip-aga je govorio dok su napuštali kuću."O tome će cijeli Urgup pričati. I šire."

Dok su se oni udaljavali, Hazar je umjesto za njima, bacio pogled nazad ka unutrašnjosti kuće. Želio je da je ponovo vidi.

Kao da ga je čula, zakoračila je u glavni hodnik koji vodi do vrata. Pogledi su im se susreli.

Čvrsto je stisnuo šake i uzdahnuo. Bilo je zabranjeno da joj se obraća, iako su bili zaručeni. Ona je bila zaštićene prirode, njena ljepota još uvijek treba ostati skrivena.

"Hazar.", Dilay ga je uzela pod ruku i osmjehnula se. Polako su krenuli ka vozilima pred kapijom."Lijepa je, zar ne? Vrijedna skrivanja."

"Sad kad smo zaručeni..Zar ne bismo mogli normalno komunicirati, da se upoznamo?", Hazar je pogledao u majku koja bolje razumije pravila Urgupa.

"To moraš pitati njenog oca.", Dilay se zaustavila pored stražnjih vrata velikog džipa."Mislila sam da nisi baš oduševljen idejom braka."

Osmjehnuo se."Sve za vas, majko."

"Ako želiš da je upoznaš, eno ti prilika.", očima je pokazala ka Galip-agi, koji je još uvijek razgovarao sa Kadir-agom.

Ali Hazar je prešutio. Jednostavno nije htio da razmišlja o tome više no inače. Brak je sveta zajednica. Sve što je nekad radio, sad sa njom ne može, i ne želi. Kako svi kažu, ljepota ostaje skrivena.

Čim je došao kući, skinuo je kravatu oko vrata i sjeo na rub kreveta. Pogledao je u svoj odraz. Najbolji učenik i student u Americi, završio najbolje sveučilište. Sve djevojke su htjele da budu sa njim. Gotovo svaka je bila spremna da se odrekne života, samo da ga provede sa njim.

A sad, ona koju on želi, makar upoznati, nije oduševljena njime. Bio je potpuno siguran u to. Ali isto tako, želio je da sazna istinu.

Kako neko toliko skriven može hodati vani kao da je sve normalno?

"Hazar..", njegova mlađa polusestra Sanem je ušla i osmjehnula se."Kako je bilo tamo? Niko ne želi da mi kaže.."

"Jer je to još sve prerano za tebe.", ustao je i zagrlio ju."Nedostajala si mi, znaš. Sve ste mi nedostajale."

"Imaš nas dovoljno.", nasmijala se. Ali, izgledala je nervozno.

"Nešto se desilo?", upitao je.

"Pa..Dok tebe nije bilo, zaručili su Asuman, i ubrzo će biti njeno vjenčanje...Šta ako i mene budu htjeli udati za nekog koga ne volim?"

"Ljubav je apstraktna stvar, Sanem.", spustio je ruke na njena ramena."Misliš da je otac ženio svaku koju je volio? Misliš da Asuman i ja ulazimo u brakove, jer volimo te osobe?"

"Čula sam da je tvoja mlada najljepša u kraju.", Sanem je promijenila temu.

"Šta tebe zaista brine?", nasmijao se.

"Ne želim da odem iz ove kuće.", zagrlila ga je."Tek što si došao. Poznajem te samo preko kamere i slika.."

"Slušaj me. Imaš najmanje još dvije godine do zaruka, kamoli do braka.", objasnio je, trudeći se da bude što blaži."Pogledaj Asuman, zaručila se prošle godine. Udaje se naredni mjesec, jer taj mladić nije u Urgupu. Biće snaha age iz drugog naselja...Nisi valjda mislila da ću ja tebe dati negdje daleko..?"