Horrors/Croatia

Usluga

Bila je jedna od onih prohladnih jesenskih noći. Maja i Ana su se vraćale s jedne zabave. Maja se prilično napila dok je Ana bila još u granicama normale. Maja je jedva stajala na nogama tako da ju je Ana praktički vukla kući. Živjele su prilično udaljene jedna od druge, ali kako su dobre prijateljice Ana nije htjela ostaviti Maju. Odlučila je da će ići prečicom kroz groblje. Tuda su obje prolazile bezbroj puta i preko dana i preko noći tako da ni jednu nije bilo strah. Već su bili skoro pri izlazu iz groblja kad je Maja pala. Ana ju nije mogla podići, bila joj je preteška. Nije znala šta će. Već je i ona kasnila kuć, a ako nazove njezine il svoje roditelje nadrapat će. Bila je sva izbezumljena kad je odjednom ugledala kako neki čovjek ide iz suprotnog smjera.Kretao se jako brzo, ali Ani to nije bilo nimalo čudno. Kad je stigao do njihkao da ih nije ni primjetio prošao je. Ana je viknula za njim, te se on hitrovratio. Zamolila ga je za pomoć, samo da podigne Maju. Stranac se nećkao, alije na kraju pomogao. Ana se zahvalila, ali joj je odgovorio. "Učinio samti uslugu,a usluge se uzvraćaju." Nije joj bilo jasno na šta misli, prvose uplašila da nije možda neki manijak il slično, ali lik se samo okrenuo inestao u tren oka. Kroz Anu je prošla neka jeza i nije ju popuštala čak ni kadje Maju ostavila kod kuće, pa čak ni kad je sama stigla kući. Dani suprolazili, a ona je postajala sve bljeđa, stalno je bila umorna, neispavana.Nočima je znala vrištati, a kad bi je roditelji probudili i pitali što je sanjalanikada se nije sjećala. Svakim danom je postajala sve depresivnija ipovučenija. Nakon nekog vremena je prestala i govoriti. Sve je trajalo 2mjeseca. Bio je zapadao snijeg preko dana, ali je noć bila prilično hladna. Anuje njezina mama otpratila do sobe i ušuškala ju, kao i svaku noć zadnjih mjesecdana (od kada je prestala govoriti). Kad je bila pri izlazu Ana je iznenadaprogovorila. "Strah me, ali usluge se vraćaju." Nakon toga seokrenula prema zidu i zaspala. NJezina izbezumljena majka je otišla i sveispričala svome suprugu. On ju je uvjerio da je dobro što je uopće iprogovorila. Otišli su spavati. Usred noći su čuli neki tup udarac. Probudilisu se, razmjenili zabrinute poglede i odmah otišli do Anine sobe. Međutimnjezina je soba bila prazna. Nje nije bilo. Potrčali su prema ulazu i kako jesnijeg napadao jasno su se vidjeli otisci stopala, Anini otisci. Brzo sunavukli jakne i krenuli za njom slijedeći njezine otiske u snijegu. Vodili suih sve do groblja. Kad su stigli vidjeli su Anu kako blijeda u svojoj piđamigleda u njih. Usta su joj se razvukla u žalostan osmjeh kad ih je ugledala."Usluge se uzvraćaju. Uvijek se uzvraćaju." promrmljala je i nestala.Njezini su roditelji potrčali prema mjestu gdje je stajala. Jasno su se vidjeliotisci, ali nje nije bilo. U strahu otišli su kuć i vidjeli da su ulazna vrataotvorena. Polako su ušli i uputili se prema katu. Kad su ušli u Aninu sobu onaje bila u svome krevetu tupo zureći u plafon sa žalosnim osmjehom koji im jeuputila na groblju. Bila je mrtva, a u ruci je držala komad papira na kojem jepisalo. "Učinio sam ti uslugu,a uslugese uzvraćaju."

Ljudisu često znali govoriti da se na tom mjestu pojavljuje cura sa jednim dečkom ikoji ih god prolaznik pogleda oni mu se nasmješe i pitaju treba li im nekausluga.