Večeras ponovo miriše lipa
i budi davne uspomene neke.
Njen miris opija, vuče me ka tebi,
nosi u neke predele daleke.
Poznata slika u misli se vraća.
U mraku stojiš i mene čekaš,
ka tebi trčim, u noć ja žurim
da me dodirne tvoja ruka meka.
U zagrljaju tvom se topim,
tražeći malo ponoćnoga mira.
Poljupcima svojim budiš mi čežnju,
i opet neko na gitari svira.
Večeras ponovo miriše lipa,
ali kraj tebe ja nisam više,
i neka druga na ramenu ti sniva,
dok napolju padaju letnje kiše.
