Huligan

Lidija

Probudilo me jebeno svjetlo. Okrenula sam se prema Chrisovom krevetu, ali njega nisam vidjela. što se dogodilo jučer...gadilo mi se ali mi se i svidjelo.

Sišla sam dolje i vidjela Chrisa sa nekom kurvom. Imala je plavu dugu kosu i zelene oči, a niz tijelo joj se spuštala kratka crvena haljinica iz koje je sve ispalo. Sranje, primjetili su da buljim.

-Ne dajte se omesti, došla sam samo po kavu.

Okrenula sam se i osjetila sam njezin pogled na sebi. Primjetila sam da je Chris nestao.

-Slušaj me mala. Ti si mu još samo jedna u nizu, ali ja sam ta kojoj se uvijek vraća tako da nemoj ni probati oteti ono što je moje.

Isuse koja kravetina. Nikad šutila nisam, pa neću ni sad. I ovako su me previše gazili

-Nemoj si umišljat curo, nisi ništa posebno, a s takvim idiotom se i nećeš usrećit. Ne zanima me šta ćeš raditi s njim, ali radite to dalje od mene jer mi se želudac okreće dok te gledam.

- Zapitaš li se ikad tko je kriv za smrt tvoje majke?

Okrenula se i izašla iz kuće. Na što je mislila kada je spomenula moju majku...koji kurac?

-Idiote miči ruku s moje guzice.

-Pa kad si onako krvoločno otjerala Lidiju morati ću tebe hvatati.

Lidija, znači tako se zove?

-Nego, hoće li ta kava?

-Napravi si ju sam.

Čim sam to rekla znala sam da sam pogriješila. Nagnuo me preko kuhinje i uhvatio me za vrat. Lagano mi je prelazio rukom preko bedra i ljubio me po vratu. Skinuo mi je majicu i pokidao grudnjak. U tom trenu je ušla moja maćeha, ali samo se nasmijala i prošla. Zašto nije ništa rekla? A vidjela je da mi cure suze i da želim pobjeći...koji se kurac ovdje događa. Ušao je naglo, a ja sam molila Boga da što brže svrši. Udaljio se od mene a ja sam ostala u istom položaju.

-Što je sad?

-Ne mogu hodati boli me.

Vikala sam kroz suze. Preokrenuo je oči i došao do mene. Uzeo me je u naručje i odveo do naše sobe. Položio me na krevet, a ja sam zaspala. Mogao je otići, ali osjetila sam da je još ovdje. Pokrio me je i legao pored mene. Tako smo i zaspali.