Bila je djevojka željna znanja, pisala je knjige i uvijek je bila štreberica,ali što kada se osoba promijeni. Što kada te on primjeti, a na njegove najmračnije strane nisi spremna. Što se dogodi kada uspiješ u životu toliko da ti svi zavide?
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Već se sat vremena igram sa svojim Rexom. Izgleda da će mi on ovdje biti jedina svjetla točka. Uzela sam kutiju Waltera i zapalila. "Pušiš?" Chris.... "Da, ovdje se ne puši?" "Kako želiš....briga me."
Krasno, radit će samnom šta želi, a nije ga ni briga za mene.
"Hoću pričati sa svojim ocem." "Tvoj otac zna za ovo." "Kako? Nebi me on prodao nikada."
Bila sam razočarana. Nikad nisam imala neki odnos s ocem, ali ovo?
"Od čega je taj ožiljak?" Pogledala sam na svoju ruku. Reći mu ili ne? Bilo mi je bolno započeti tu temu.
"Tata me često tukao."
Prisjetila sam se svega.
Vračam se s treninga. Ulazim i vidim tatu. Ispija neko žučkasto alkoholno piće, a pored njega su dvije prazne boce jegera. Krv mi počinje curiti iz ruke. Pogodio me. Pogodio me sa flašom. Nisam sigurna imam li više krvi po rukama ili suza po obrazima. Gledam u njega. Htjela sam pobiječi, no strah me skamenio. Knedla mi je zapela u grlu. Osijetila sam jak udarac. Pred očima mi se zacrnilo. Budim se u bolnici s ožiljcima i dva polomljena rebra...
"Slušaš li ti mene?" Trgnuo me Chris iz razmisljanja. "Da naravno." "I koju ćeš?" Gledala sam ga zbunjeno. Do sad je več shvatio da ga nisam slušala ni malo. "S kojom djevojkom želiš biti u paru za zadatak? Pobogu slušaš li me uopće?" "Da,da slušam. S onom djevojkom s kojom sam pričala za večerom." "Veronikom?" uputio mi je upitan pogled. "Da, mogu li te nešto pitati? Znam da je ovo posebna soba, ali želim da Veronika dođe vamo. Ne volim samoću."
Ustao je i krenuo prema vratima. Dobacio mi je pogled preko leđa. Njegove su me oči opijale.
"Razmislit ću."
Rekao je i izašao iz sobe, a ja sam ostala sama sa svojim mislima.
***
Mračak se već spuštao, a meni je bilo ubitačno dosadno. Rex je zalego. Gledam ga i smijem se. Izgleda kao malo prase.
Kuc Kuc.
Okrenila sam se prema vratima koja su se otvarala.
"Veronika." Rekla sam veselo.
"Hej curo pogodi ko je s tobom u sobi."
"Ozbiljno?"
"Da, da. Idem nam napravit kavu pa dođem.'
Vidjela sam da će ovo biti lijepo prijateljstvo, a to mi ovdje i treba.
Izvadila sam kutiju Waltera i čekala da se Veronika vrati s kavom.
Blizu je. Opijao me miris kave. Dugo ju nisam pila. A čini mi se da mi je ovdje oduzeto još nešto. Sloboda.
