Bila je djevojka željna znanja, pisala je knjige i uvijek je bila štreberica,ali što kada se osoba promijeni. Što kada te on primjeti, a na njegove najmračnije strane nisi spremna. Što se dogodi kada uspiješ u životu toliko da ti svi zavide?
Otrčala sam nazad u svoju sobu. Zašto se ovo događa meni. Osjetila sam bol, ali psihičku. Srce mi se slamalo. Za mene je sve ovo novo. Imam strah od nepoznatog. Čula sam kucanje na vrata. "Naprijed." U sobu je ušao neki čovjek donjeo mi neki komad tkanine i bacio na krevet. "Večera je u osam. Obuci ovo spremi se i siđi bar 10 minuta ranije." Pogledala sam na sat. Imala sam još dosta vremena. Otuširala sam se. Stavila sam eyeliner, crveni ruž i malo maskare. Obukla sam haljinu koju sam dobila, a uši su mi krasile predivne srebrne naušnice. Stavila sam malo svog omiljenog parfem i navukla cipele s visokom petom.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Spustila sam se dolje. Vidjela sam puno djevojaka u raznim haljinama. Imala sam najbolju haljinu. Svi su ljubomorno gledali u mene, osim dvije djevojke koje su me pozvale da sjednem kraj njih. Bile su u crvenim haljinama, a djevojke preko puta u bijelim. Ovih u bijelim je bilo više. Znala sam odmah koja je grupa vodeća. Za stolom, do Chrisa je sjedila Nensi, Lidijina mlađa sestra. Bila je uistinu lijepa. "Djevojke znate da se danas bira novi vođa vodeće grupe. Djevojke u crvenim haljinama su izabrane da se natječu. Večerajte pa ćemo početi." Krenula sam jesti svoju hranu. "Ja sam Veronika. Vjerojatno su te uputile na to tko je Nensi. Mi smo znali da dolaziš i ona će napraviti sve da te se riješi." Krasno, sada ću se morati i natezati s nekom kučkom. A zbog čega? Zbog jebenog Chrisa. Ali barem je ova djevojka draga. Obratio nam se Chris. "Odabrane djevojke, neka ustanu, a ostale odite u svoje sobe." Ustala sam i htjela nešto reči no prijekorno me pogledao.
10 minuta kasnije.
"Ovo je vaš prvi test." Rekao je Chris. Tijelom mi se proširila nervoza. Gledale smo u bijela vrata. Počela su se otvarati. Unutra su ulazili ljudi u crnom...sa psima? I to malim slatkim šteničima. Ovo je bilo doista čudno. "Nensi, Dasy, Veronika, Iva, Maja i Lucija, odaberite svog psa." Odmah ih je za oko zapeo mali Buldog. On je moj. Uzela sam ga i otišla u svoje odaje.
