Bila je djevojka željna znanja, pisala je knjige i uvijek je bila štreberica,ali što kada se osoba promijeni. Što kada te on primjeti, a na njegove najmračnije strane nisi spremna. Što se dogodi kada uspiješ u životu toliko da ti svi zavide?
Probudila sam se u kolibi. Sve je smrdjelo po nekom benzinu. Imala sam vreču na glavi i sva su mi ostala osjetila bila izražena. Vreća me nije stezala, pa pretpostavljam da im nije bila namjera ubiti me. Sjedila sam na nekoj tvrdoj stolici i već sam se cijela pokočila. Čula sam škripanje vrata. Netko je ulazio. Približavao mi se trnci su mi prolazili tijelom. Sa čela su mi curile kapljice vode. Nisam sigurna je li to zbog straha ili vručine. Maknuli su mi vrecu s glave. Moja ženska intuicija me nije varala. Ispred mene je stajao navodni "policajac" i buljio u mene. "Oho ljepotica nam se budila." Pogledao me je nekim ljigavim pogledom i prešao mi prstom preko obraza. Ježila sam se od njegova pogleda. "Šta koji kurac hočete od mene." Pitala sam već vidno iznervirana. "Hočemo onog skota." Bila sam zbunjena. "Kojeg skota?" "Tvog dečka Chrisa."
Je li on to upravo Chrisa nazvao mojin dečkom??? Porumenila sam. Što je samnom? Možda me ubiju, a ja razmišljam o tom debilu, a opet ne želim ga izdati.
"Kako da ja znam di je on, pa nismo pupčanom vrpcom vezani." Bio mi je blizu i pljunula sam na njega. Ne znam ni sama zašto sam to napravila. Nisam navikla da se itko ponaša tako prema meni. Osjetila sam jaki udarac. On me ošamario. Bol je bila užasna, ali nisam plakala. Nisam htjela da vidi moje suze. Pogledala sam ga pakosno. Ljutilo ga je to. Vidjelo mu se u tim ljigavim očima. Uperio mi je pištolj u lice...a onda netko je razvalio vrata. Upucali su ga. Nisu ni nosili maske...kao da to rade svaki dan, kao da je to nešto normalno. Bio je predivan. Osjetila sam uzbuđenje. Nadala sam se da će doći Chris. Zašto sam uopče mislila da će on shvatiti poruku.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Jesi li dobro?" Upitao je zabrinuto. "Da." Odgovorila sam kratko. Uzeo me u naručje i odveo do auta. Nije me pitao gdje živim. To mi je bilo čudno, ali nisam ništa ispitivala. Gdje god da idemo bolje je od one rupe. Vožnja je prošla u tišini. Vidjela sam da sam u nekom elitnom kvartu. "Dođi samnom, pokazat ću ti tvoju sobu."
Moju sobu??? Bila sam nervozna, ali je tu nervozu zamjenio šok. Nalazila sam se pred ogromnom bijelom vilom. Ušla sam u Vilu. Tamo su stajali neki likovi, bilo ih je oko desetak... Nisam smjela ništa reći....bilo me strah. Odveo me na drugi kat. "Ovo je tvoja soba...sačekaj šefa." Ostala sam zapanjena. Soba je bila puno ljepša od moje. "Mogu li znat kako se zoveš?" "Filip." Rekao je kratko i izašao. A ja sam se i dalje divila svojoj sobi. To su zapravo bile dvije ogromne prostorije. Jedna sasvim bijela. Prosla sam kroz vrata, a tamo kao da sam vidjela drugi svijet. Tu je čak bio i bazen. Zašto bi me netko oteo i doveo vamo. Kao da sam u snu iz kojega se ne želim još probuditi.
