deveto

834 70 47
                                    

'Alfa' je bilo ime kafića u koji smo zadnjih par tjedana Theo i ja često zalazili. Bio je malo dalje, izoliran i samo naš. Obično bismo, kao i danas, sjedili za šankom a ponekad u jednom od separea.
Bio je to kafić na dva kata, gore je obično uvijek bila gužva ali sve je bilo uređeno predivno. Stolovi, stolci i sav ostali namještaj bili su boje tamnog drva. Jedino klavir, star i smješten u kutu uz  prozor, bio je svjetao.

Gledala sam u Thea. Njegove crte lica i kosu koja savršeno pada preko njega.
Pričao je s jednim od konobara. Zaboravila sam mu ime ali upoznali smo se toliko puta da mi je bilo stvarno neugodno pitati ga opet.
Bila sam potpuno isključena, scene nesreće i prekida s Mattom još su mi bile u glavi, kao i činjenica da mu još nisam rekla da sam trudna. A nisam rekla ni Theu i ne znam čija me reakcija plašila više. 

Cedevita koju sam bila naručila bila je gotovo netaknuta, jedino slamčica, koju sam potpuno izgrizla, davala je dojam da sam bila ovdje.

"Bejb, što ti je?" svoj je veliki dlan naslonio na moja leđa kad je, napokon, završio razgovor.

"Hm?" podigla sam glavu i nasmiješila se.

"Sve je okej" znala sam da on nema veze s mojim problemima i da bih samo trebala uživati u trenucima koje imamo, dok ne pobjegne glavom bez obzira kad sazna da sam trudna.

Sjedili smo za šankom i gledao me kao da sam najbolja stvar koja mu se ikad dogodila. Tako je bar govorio. Ali nisam to bila i nisam se mogla natjerati da mu to priznam.

"Zapravo" započnem i odlučim da ću mu reći.

Moram mu reći.

"Theo, ja-" oči su mi se napunile suzama jer sam tek tad shvatila. Kažem li mu to sad, izgubila sam ga zauvijek. A tek sam se počela privikavati da je moj.

"Hej, hej" privukao me u najtopliji zagrljaj koji sam doživjela u dugo vremena. Sandra je bila prezauzeta a mamu sam izbjegavala. Čak ni one nisu mogle doći ni blizu ovome jer je Theo uvijek mirisao prokleto dobro.

"Ja-" pokušala sam opet i odustala u zadnji čas.

"Samo sam jako sretna da te imam" nisam mu mogla reći. Mislim, nisam lagala. Stvarno jesam bila sretna. Ali prešutjela sam istinu, i osjećala se jako krivo.

Nasmijao se na moju izjavu, palcem desne ruke obrisao mi suze i poljubio me savršeno.

Zašto nisam s njim spavala pijana na onom glupom tulumu?

Platio je, pozdravio se sa, praktički svima u kafiću, i povukao me van.

"Jesi sigurna da je sve okej bejb?" spontano me uhvatio za ruku dok smo hodali prema motoru. Kimnula sam glavom i jela odvratni dvopek kojeg sam malo prije izvukla iz ruksaka. Sandra je rekla da bih ga, zbog bebe, trebala jesti svaka dva do tri sata pa sam se pokušavala pridržavati toga. 

Otišli smo kod njega i ja sam, dok je on u svojoj sobi tražio film, pokušavala naći klupicu koju mi je Sandra bila spomenula dan poslije roštilja. I našla sam ju, poprilično brzo ustvari. 

Malo dalje od stražnjeg dijela kuće, u predivnom vrtu sa pogledom na veliku šumu. Sve je bilo pomalo gotovo s obzirom da je bio kraj jedanaestog mjeseca. Usprkos tome, djelovalo je tako mirno i spokojno. Iz džepa sam izvukla cigaretu i uživala u svakom novom povučenom dimu. Sandra i Clea, s kojom se povremeno čujem, izričito su mi zabranile pušenje. I trudim se stvarno, ali nakon onakve drame, dozvolila sam si jednu.

Nisam više željela razmišljati o nesreći. Druge opcije bile su mi ta da sam trudna, da nisam rekla niti jednom dečku koji bi stvarno trebao znati. Obojica bi trebala. Ili činjenica da se bliži moj rođendan.

I tatina obljetnica smrti.

Na svu sreću, Theo je bio ovdje baš na vrijeme da me izvuče iz toga.

"Bejb!" Viknuo je s prozora svoje sobe dozivajući me nadimkom kojeg sam nedavno dobila.

"Počinje film!" smiješio se i gledao me kako hodam prema kući.

Bio je savršen. U svakom smislu te riječi i to me zapravo najviše plašilo. 

Nešto sigurno ne valja s njim. Nitko nije toliko dobar.

S Mattom bar znam na čemu sam.
Znam da je agresivan kad popije, znam da društvo u kojem se nalazi ne utječe dobro na njega i znam da je, ako zanemarimo činjenicu da me par puta udario, najbolji na svijetu.

Ne sjećam se koji smo film gledali. Zaspala sam na početku i, da Tara nije, prilično glasno, upala u sobu, tko zna kada bih se probudila. 

"Jesi joj rek'o?" još zatvorenih očiju, slušala sam razgovor.

Rekao mi što?

"Nisam" odgovori tiše.

"Moraš Theo" šaptala je sad i Tara, još stojeći na vratima sobe.

"Ako joj kažem, gotovo je" rukom je prolazio kroz moju kosu a ja sam se svim silama trudila izgledati kao da spavam, što uvjerljivije.

"Gotovo je u svakom slučaju" odvratila je i približila se krevetu provjeravajući spavam li uistinu.

"Samo mi obećaj da ćeš joj reći" zamolila ga je na kraju i izašla iz sobe.

"Uskoro" odvratio je i poljubio me u obraz.

Promatrao me neko vrijeme i dalje prste vrteći po mojoj kosi.

"Dobro jutro bejb" rekao je dok sam se ja, vrlo uvjerljivo zapravo, budila.

"Kakav ti je bio film?" gurne me laktom i nasmije se. I meni bi bilo smiješno, stvarno, da me nije pogodio u najbolnije mjesto. Od kad sam saznala da sam trudna, svi su mi grudnjaci premali.

"Auč!" viknem pregrubo.

Glupi hormoni.

"Oprosti, oprosti" govorio je i polako se nagnuo prema meni, ostavljajući poljupce na bolnom mjestu. Vrlo brzo smo oboje bili skoro goli.

"Predivna si Ruth" ležala sam kraj njega i prstima prelazila preko njegova torza. Lagano i nježno.

Nisam odgovorila, poljubila sam ga i produbila poljubac. Svaki mi je djelovao kao posljednji.

Puno brže nego Matt, otkopčao je moj grudnjak ali nas je tada prekinula zvonjava mog mobitela.

"Zvat ćeš poslje" rekao je i nastavio me ljubiti. Ali zvala je Sandra i ja sam jako dobro znala da neće odustati dok se ne javim.

"Nije baš trenutak" zadihano sam rekla ne čekajući da saznam zašto me zove.

"Hitno je" odvrati i tek tada primijetim da plaće.

"Imaš deset minuta da dođeš doma" rekla je i poklopila.

Theo prvo opsuje, ali brzo kimne. Obukla sam njegovu majicu jer mi je bila prva pod rukom i za deset minuta već smo se vozili prema mojoj kući.

Nisam znala što bi moglo biti toliko hitno i to me brinulo. Ali bilo mi je drago da me zvala jer smo se jako udaljile zadnjih dana.

Mama.

Bila je prva stvar koja mi je pala na pamet kad smo došli ispred kuće. Sve je bilo u mraku a Sandra nije odgovarala na moje pozive. Samo da joj se nešto nije dogodilo.

I Theo, kao da je nestao i odjednom sam bila potpuno sama.

Cliffhanger again.

čarapiceWhere stories live. Discover now