"iznenađenje" viknili su svi u glas kad sam, u stahu za život, upalila svijetlo.
Sandra mi se prva zatrčala u zagrljaj i na uho mi se zaderala: "Sretan rođendan!" kao i gotovo svi poslije nje.
Svi su bili ovdje. A dok me Theo glio s leđa, ja sam pogledom tražila samo Matta. Ali to je bilo glupo.
Zašto bi on bio ovdje?
Mama je došla do mene, budući da sam još uvijek stajala na ulaznim vratima, poljubila me u obraz i pružila mi malenu kutijicu zamotanu u šareni papir.
"Sretan rođendan" rekla je i odmjerila me mršteći se.
"Sandra je sve ovo pripremila" pogleda u nju i doda kako je nevjerovatna. U tom me trenu oprao ogroman osjećaj krivnje. Ja sam cijeli ovaj tjedan ljuta na nju jer sam mislila da me zamjenila svojim novim dečkom. Moram joj se ispričati za to.
Mama je nakon toga otišla, ni sama ne znam gdje. Kuća je bila prepuna ljudi. Nisam sigurna ni da ih sve poznajem. Šareni baloni, šljokice i lampice bile su postavljene po svuda a ja sam Bogu zahvaljivala što imam tako predivnu najbolju prijateljicu.
"Draga, znaš da si ti meni uvijek predivna" šapne mi na uho kad je ponovo došla do mene; "Ali stvarno bi se mogla presvući" nasmije se. Na sebi sam nosila najobičnije traperice i Theovu majicu i izgledala grozno naspram svih ostalih ovdje.
Prolazeći kroz gužvu, put do moje sobe trajao je vječno. Dvije minute u kojima obično dođem gore pretvorile su se u dugih pola sata. Svi su mi prilazili, ljubili me ili pak dizali svoje čaše prema meni iz daljine.
Mislim da se nisam nikada veselila svojoj sobi kao u trenutku kad sam ušla i zatvorila vrata. Mamin poklon bacila sam na krevet na kojemu me već čekala haljina.
Sandra.
Soba nIje bila pretjerano velika. Krevet se nalazio uza zid kraj vrata, veliki prozor sa klupicom koju smo Sandra, Matt i ja uredili za čitanje bio je uz radni stol a skoro svi zidovi bili su obljepljeni slikama.
"Nisi skinula slike" primjetio je Matt uz neki nostalgični smješak i ustao s kreveta.
Koliko je on dugo ovdje?
"Nisam" odgovorim pre zbunjena da bih ga pitala zašto je ovdje. I ne mislim samo na zabavi već ovdje, u mojoj sobi.
Neko vrijeme smo šutjeli a onda je ne znam od kuda izvukao malenu kutijicu.
"Sretan rođendan debela" nazvao me starim nadimkom i nervozno prošao kroz kosu.
"Hvala ružni" odvratim suznih očiju.
Prokleti hormoni.
Dopustila sam mu da me zagrli i neko vrijeme ga nisam puštala. Nije bio svjestan koliko je blizu našoj bebi, i za to sam ja bila kriva.
Moram mu reći.
"Hajde, otvori ju" pomalo nervozno rekao mi je dok smo, par minuta kasnije, oboje sjedili na mome krevetu.
Crna kutijica koju mi je pružio skrivala je predivne, elegantne naušnice.
"Matt-" zastala sam.
"Predivne su" nisam znala što da drugo kažem. Dok sam stavljala naušnice netko je pokucao.
"bejb, jel sve okej?" čuo se Theo s druge strane vrata.
Sranje.
"Da, da, brzo ću" odvratim. U glavi mi se odvijalo pet stotina procesa. Kako se rješiti Thea, kamo sakriti Matta ako se ne uspijem rješiti Thea i, glavno pitanje: koliko brzo mogu pobjeći slomim li nogu dok ću skakati kroz prozor prvog kata kuće. Ta mi je zadnja opcija, trenutno djelovala najprivlačnije.
"Da uđem?" pitao je a ja sam nepomično gledala kako se kvaka na vratima pomiče prema dolje.
"Um..." smisli Ruth, smisli.
"Gola sam" počnem skidati svu odjeću sa sebe kako bi, kad uđe, izgledalo uvjerljivo.
S druge strane čuo se smjeh i objašnjenje kako me već vidio golu. Sjetim se našeg prvog, i jedinog, puta i nesvjesno se nasmijem.
"Ormar. Odmah" šapnem Mattu koji je, još uvijek ležerno sjedio na mom krevetu ponašajući se kao da ga se cijela ova situacija ne tiče. Čak štoviše, izgledao je kao da se jako dobro zabavlja.
Zaboravila sam da sam gola pred njim i bilo me sram iako me vidio nebrojeno mnogo puta.
Vrata ormara, u kojemu je bio, zalupila su se u isto vrijeme kada je Theo zatvorio vrata od moje sobe i, na moju sreću, nije ništa primjetio.
Navlačila sam haljinu dok me Theo gledao ne trepući.
"Možeš li?" okrenem se prema njemu čekajući da mi pomogne zatvoriti cif.
"Naravo" stao je iza mene ali umjesto da ga povuče prema gore, s ramena mi je krenuo skidati haljinu.
"Mogli bi završiti ono od ranije danas" promrmljao je između poljubaca koje je ostavljao na mome vratu.
"Theo" povisim ton.
"Mogla bih se ja i pojaviti na svojoj rođendanskoj zabavi" na to se nasmije i povuče zatvarač na mojoj haljini do kraja.
"U pravu si" poljubimo se i ja se zbunim još više.
Je li moguće da ih volim obojicu?
"Kad ćeš skinuti slike s njim?" okretao se po sobi.
"Idemo?" izbjegnem pitanje pitanjem, nešto što sam prezirala kod drugih a on kimne. U tom mi trenu zazvoni mobitel i, kad ga podignem s kreveta, na zalonu je pisalo Cleino ime.
"Oprosti, moram odgovoriti na ovo" prstom pređem prema malenoj ikoni zelene slušalice a Theo sjedne na krevet.
"Sretan ti rođendan" sve što je rekla zvučalo je tako umirujuće.
"Hvala ti" šetala sam po sobi.
"Oprosti što nisam tamo, imala sam nekih obaveza" iz ladice uz krevet izvukla sam cigaretu i upaljač.
"Ma joj, nema veze" nasmijem se i sjednem na klupicu uz prozor.
"Nadam se da ne piješ" nasmije se a ja pokušam što tiše zapaliti cigaretu.
"Ne pušiš jelda?" čula je. Sranje.
"Tu i tamo" kažem. Glasan uzdah čuo se s druge strane.
"Ovo mi je tek druga danas" pokušavala sam se opravdati ali nije bilo moguće.
"Ruth" uzdahne.
"To stvarno nije dobro za bebu" povučem dim.
"Znam da nije" bila je u pravu.
"Ali to je moja beba, stvarno pazim Clea" u trenutku kad sam to rekla ugasim ostatak cigarete i ruku položim na trbuh.
"Dobro, vidimo se sutra?" upita na kraju i ja potvrdim. A onda prekinem razgovor i vratim pogled na Thea koji je, i dalje sjedio na mom krevetu. Oči su mu bile veće nego ikada i gledao me čudno.
"Što?" upitam vračajući pepeljaru i dalje ne shvačajući što se događa.
"Tvoja beba?" ponovi moju rečenicu samo sa puno više zamuckivanja.
Ruth, glupačo!
"Postat ću tata?" lagano je ustao i poljubio me prije nego sam uspijela išta odgovoriti.
Bio je u tolikom šoku da nije ni primijetio škripu vrata ormara, ali ja jesam.
Sranje, sranje, sranje...
