BEZ OBZIRA NA SVE💜 (serijal "HORDA")

4.poglavlje - NEŠTO ZA NEZABORAV

Najgore je biti obilježen krivicom dok iznad glave visi bezbroj pitanja zašto. Šta sam to loše učinila pa se osjećam ovako? Profa Danijel me trebao poslušati u slijepim molbama, zar nisam jasno govorila da ovo neće izaći na dobro, dosadnjaković i ja u kombinaciji značimo prokletu propast. Ostaviti u kampu, dati neko drugo zaduženje, ali izostaviti od akcije osvajanja odvratnog umjetnog brda.

Zbog toga Hamza sad ima crvene natečene ruke koje ne mogu pogledati bez težine u grudima. Želje za plačem.

Ja sam kriva, gorčinu krivice osjećam na usnama i ne postoji način da to ispravim.

Kao što nije bilo šanse uticati na profinu odluku, ma kako pogrešno izgledala i na kraju uzrokovala kobne posljedice.

Blijedo sam zurila u njegove dlanove, boreći se s onim brižnim dijelom što me prosto vukao da priđem i uvjerim se koliko su loše te povrede. Da nisu onako strašne kako izgleda na prvi pogled. Al on je ledom svojih plavih očiju ubio svaku pomisao na to, zalijepio me za tlo i oduzeo dah. Poželjela sam šapnuti 'Oprosti, izvini zbog Danijelove odluke, morao si biti sa mnom u kombinaciji, znam koliko sam ti odbojna. Dijelimo tu odbojnost, ali ne želim da doživiš ništa loše, ni ti, ni bilo ko drugi. Boli pogled na tvoje krvave dlanove jer znam razlog njihovog nastanka...'

Čuvao je mene da ne slomim vrat.

Borio se svom snagom sa prokletin užadima i zamalo izgubio bitku, profa na vrijeme uskočio u pomoć i oboje nas izvukao iz nevolje.

Al njegove ozlijede nisu bile baš bezazlene, to sam mrzila.

Zatim se takav povrijeđen pobrinuo da siđem bez problema niz prokleto brdo i moje noge sretno dotaknu tlo, uprkos bolu koji je hrabro trpio ne otkrivajući ga ni trena. Da bogdom mogu preuzeti sve na sebe, svaku posjekotinu i ranu, neka osjetim njihov reski intenzitet, al poštedi njega. 

Odvratna krivica nije dala mira, posljednje što želim da drugi pate zbog mene.

Taj sloj hladnoće kojim se okružio slao je jasnu poruku neka odbijem, ali nisam marila. Naprotiv, osjetljivi dio odnosi pobjedu, ma koliko puta bio povrijeđen. Profa i ja smo zajedno prišli, na što je Hamza burno reagovao, natjerao moj mozak da se ponovo zapita koji vrag zaboga milog? 

Samo te ne podnosi, Lalo. Njegovo 'Da se nisi usudila i pomisliti! Profa, miči mi je s očiju, inače ću napraviti haos!' nisam mogla pogrešno shvatiti.

Pa dobro, dosadnjakoviću, odlazim. Baš me iskreno briga za tvoje povrede i slobodno nastavi ovuda rasipati histeriju.

Al to nije tačno, itekako sam brinula.

Zbog povrede ruku bio je nesposoban, spriječen obavljati bilo kakve ozbiljnije aktivnosti i velikodušno oslobođen mnogih radionica, na moje veliko zadovoljstvo. Jedino ga one književne nisu mimoišle, tu nisam imala izbora do trpiti.

I gotovo pala u nesvijest kad je pokazao svoju drugu stranu, ljubav prema pisanoj riječi, čitanju, glumi. Ima li nešto da on ne zna? Molba Bogu nek podari pamet profama i ne stave nas opet zajedno na neki projekat. Ovo je bilo previše.

Željela sam učiniti nešto za njega, da onog dana nije dao sve od sebe po svaku cijenu namjeravajući spriječiti moj pad, ko zna gdje bih sada bila. I upravo radi te zahvalnosti pokušavam uzvratiti bilo kako, svjesna da on neće nikada pristati na to, zato moram raditi tajno. Pružiti mu neke male radosti, usrećiti sitnicama i potruditi se sakriti trag koliko god bude moguće. A za to sam trebala pomoć onih što ga bolje poznaju.

Profa Danijel me simpatično pogledao, odmahujući glavom.

ʺStvarno si šašava, Lalo.ʺ Kolutanje očima. ʺA ni on nije ništa bolji, u svakom slučaju.ʺ