-usputni?
"U redu. Biti ću tamo kroz tri sata. Hvala Vam i prijatno. Doviđenja!" Prekinem, pa telefon bacim na krevet.
Ignorišem njegov pad na pod, nije mu ništa!Uzbuđenje kola mojim venama zbog maloprijeđašnjeg poziva. Odlučim se pohvaliti mami, pa se krenem derati još sa vrha stepenica:
"Mama!" "Mama!"
Žena je sjedila za stolom i pila kafu, kad sam ja uletila.
"Sine... Nisi ti normalna. Što vičeš toliko?"
Udahnem da smirim osjećaje.
"Se sjećaš onog Pisma podrške Vatrenima?" Kimne, blago nezainteresirana za ono što joj imam reći.
Ja uzdahnem, pa joj pokušam objasniti to na lakši način. Na teži ne ide.
Rukama se oslonim na sto, pa ju pogledam.
" Mama, ovo sad. e, nije me zvala Katja, već organizatori Vatrenih događaja. Pozvana sam sa njima u Rusiju na SP!"
Vrisnem, opet.
"Daj, Elie, stišaj se. Čujem te." Odgovori, pa nastavi sa kafom. Ja prekrižim ruke na prsima, naslonim se na štok od vrata pa je pogledam. Čekam da joj se slegne, da shvati.
Ona me još koji tren ignorira pa, kada shvati šta sam rekla, blene.
"Šta?! Kad? Kako?"
Dere se ona toliko jako da moram poklopiti uši. "Hej, mama, stišaj se, čujem te!" Kažem malo glasnije, u momentu kada me ona povuče u zagrljaj. "Čestitam ti, majkino. Vidiš, kada nešto želiš, sn..."Stvarno, volim svoju mamu. A koga ću drugog? Al'... Zna pretjerati. Kada god js uspijem u životu ( to nije toliko često) ona meni krene drobiti kako se snovi ostvaruju i kako moraš to htjeti i biće tvoje. Malo je iritantno, a i znam priču na pamet. Vi ne?
▫▫▫
" Mama, idem!" Ona se pojavi sa kutijom prepunom domaćih kiflica. Podignem obrve u fazonu 'stvarno?', ali znam kako joj ovo znači, pa šutim. "Molim te, Elie, čuvaj se. I... Uzmi koji autogram za svoju majku, hoćeš?" Kimnem. "Mama, ovo je samo potpis nekakvog ugovora. Nije da krećem danas." Poljubim je u obraz, pa izađem.
Taj njihov stadion, Maksimir, udaljen je nekih pola sata od mog stana. Lijep je dan, pa odlučim ići pješice. Tokom puta slušala sam muziku, naravno, na slušalice. Ali, znate li onaj osjećaj kada nešto iščekujete, pa vam vrijeme proleti? Činilo se da hodam deset minuta, a već sam pred kapijom koja me vodi u budućnost. Mislim, ne doslovno, ali... Vidjeti ću Rusiju, upoznati Moskvu... Treba li mi išta više?
Vjerovatno, ali sreća je u sitnicama.
▫▫▫
Plašljivo pokucam na vrata za koja mislim da su ona prava. Mislim, piše 'uprava' i, kao što plavuša sa porte reče, prva su na drugom spratu a na desnu stranu.
" Naprijed!"
Kada čujem glas kako me zove da uđem, povučem vrata koja se guraju, pa shvativši da ih otvaram u pogrešnom smijeru, ipak ih poguram, nadajući se da me niko nije vidio. "Dobar dan! Ja sam Ela. Dobila sam poziv jutros..." Muškarcu se oči širom otvore, a onds mi kimne. " Bok, Ela. Ja sam Dalić, ali- to već znaš, zar ne?"
Pruži mi ruku, a ja se sjetim kutije u rukama, i samo mu se nasmijem.
"Žao mi je... Mama je od uzbuđenja ispekla kiflice za reprezentaciju..."" Daj te kiflice meni, kasnije ćeš ih dati dečkima." Potom se rukujemo, napokon. "Drago mi je, gospodine. Jako, jako mi je drago."
Pokušavam razbiti prvi loš dojam, pa ne pričam previše, ne mašem rukama previše. " U redu, Ela. Mislio sam da si življa. U čemu je problem?" " Ja... Ne želim ostaviti loš prvi dojam. Ja..."
"Ela, pa, oduševila si mene i Subašića pismom... A, on je bio džentlmen i nije pročitao sve. Mislim, dve je istina i time si nas kupila. Odavno nismo vidjeli nešto iskrenije i divnije. Hvala ti na tome. A, što se tiče ugovora, riječ je o politici privatnosti koja štiti tebe, igrače i odnos sa njima- kad i ako se dogodi. Pročitaj, potpiši i vodim te da ih upoznaš."
Čovjek preko puta mene je zračio povjerenjem, i nije bilo šanse da me izigra. Potpisala sam ugovor, na brzinu prešla preko dijela gdje je pisalo 'važno' te mu predala hemijsku i papir. "Brzo si ti to pročitala. Jesi li sigurna?" "Da je u pitanju podvala, ne vjerujem da bi ste inzistirali da pročitam ugovor. Zar ne?"
Kimne glavom, pa me zabavljeno pogleda. "Pametna si ti, znaš?" A ja se plaho osmjehnem. " Hvala vam. " On kimne, pa me pozove da me upozna sa igračima.
Ali, nisam mogla niti naslutiti kako će mi se jedno ime i jedan muškarac uvući u život i od njega napraviti potpunu pometnju.
ESTÁS LEYENDO
Vatreno Srce /Danijel Subašić/ (ZAVRŠENA)
FanficOn je golman u Monacu i u Hrvatskoj. Ona je vatrena navijačica kojoj se jednostavno posrećilo.