Vatreno Srce /Danijel Subašić/ (ZAVRŠENA)

- epilog -

Prije četiri godine Katja i ja smo sjedile u našem kafiću, ispijale kafu i vodile dubokouman razgovor.

Sjećam se da me je tada pitala kako se vidim kada mi bude trideset.

Zamislila sam se, rekla joj neku glupost pa sam zatražila njezin odgovor. "Hm... Kao kumu na tvom vjenčanju koja ti čuva dijete." Glasno sam se nasmijala i rekla joj da nema šanse.

Ona je promumlala jedno 'vidjećemo' pa je nastavila piti kafu.

Sad, ni pune četiri godine iza, smijem se tome- imala je pravo.

Danas se udajem, danas moja curica puni tri godine. Svaki prethodni događaj bio je spontan, a savršen.

Kao i dan kad me je konj zaprosio.

...

-flashback, two years ago-

...

Nakon što napokon uspavam dijete, odlučim se istuširati. Taman kad sam ušla u wc i skinula se, pojavio se on.

Uvukao mi se pod tuš i na najpodliji mogući način krenuo me je ljubiti po vratu. Tada me je debil obilježio kao svoju na svaki mogući i nemogući, dozvoljeni i ne dozvoljeni način. Po ko zna koji put, predala sam mu se potpuno, dala sam mu sebe.

"Ela?" Zazvao me, dok je svojim tijelom pritiskao moje u skučenom prostoru tuša.

"Hm?" Promumlala sam ispod glasa, još uvijek povraćajući dah. "Imaš li dvije minute vrimena da prošetamo?'

Samo sam kimnula.

...

Jesen je, od malena, bila moje godišnje doba. Uveseljavala me je, njezine kiše i boje lišća za mene su bile nešto posebno.

Danijel je to znao a svaki dan sa njim i Hanom bila je moja jesen.

Taj dan smo otišli do malog parkića skrivenog u šumi. Oko nas je šuštalo lišće, nebo je bilo tmurno i spremalo se da pusti suze.

Usprkos tomu, ja sam bila sretna.

Iz mojih misli trgnuo me njegov glas.

" Hoćeš da sjedemo?"  Glavom je pokazao ka klupi pored nas a ja sam samo kimnula. Sjela sam, a on...

On se spustio na koljeno, izvadio je kutijicu sa jednostavnim prstenom.

"Da ili ne?" Bilo je sve što je rekao.

A što sam mogla?

Samo sam se rasplakala povukavši ga u zagrljaj. On se maknuo od mene da mi stavi prsten, a onda me je nastavio ljubiti.

Dugo, sporo, predano.

...

Gledam se u ogledalu i pored sebe uočim Katju. Lagano me obgrli oko ramena. ". O čemu razmišljaš?" Upita dok glavu naslanja na moje rame. "O našem razgovoru prije par godina." Uputi mi kratak smješak. "I ti si razmišljala o tome?" Ona kimne a ja se nasmijem. "Dočekašmo taj dan. Doduše, da nije ove bebice ne bismo ni sad..." Rukom me potapše po trbuhu a ja ju udarim laktom. Nisam još bila rekla Danijelu da ćemo dobiti još jednu bebicu.

...

Tri sata kasnije, sve je gotovo. On me drži u naručju dok plešemo prvi ples, a ja uhvatim idealnu priliku da mu kažem za pojačanje.

Šta mislite kako je reagovao?

Isuse, bio je preoduševljen. Skoro da je plakao.

A ja...

Samo sam mogla biti sretna jer ću sa njim imati ono 'zauvijek.'

.
.
.
.
.
.
.
.
T H E   E N D

.
.
.

hvala vam za sve. Volim vas ♥